<\/p>\n\n\n\n
Dana 30. 11. 2023. godine navr\u0161ilo se 40 godina od smrti Mirande Miro\u0161evi\u0107, (1919.-1983.), zadnje pripadnice obitelji Miro\u0161evi\u0107, a s njenom smr\u0107u ta obitelj izumrla je u Imotskom. Nikola Miro\u0161evi\u0107 Mirossevich (1811.), Na\u010delnik Imotskog u razdoblju 1865.-1869. godine doselio je iz Kor\u010dule u Imotski, gdje je bio upravnik poreznog ureda, a 1871. godine uz dr Augustina Bitangu predstavnik \u0161kola Imotske krajine. O\u017eenio se u Imotskom za Katarinu Katu Vu\u010demilovi\u0107 (1820.), k\u0107i Omi\u0161anke Domenice de Franceschi (1790.) i Ivana Vu\u010demilovi\u0107a (1779.), a par je imao devetoro djece me\u0111u kojima sinove Ivana Antu (1852-1911) i Vjekoslava Luigija (1859.) te k\u0107eri Anu Mariju (1840.) udanu za Spli\u0107anina Jakova Kurira (1838.), Gianinu Ivanicu (1842.) udanu za Jakova Giacoma Colombani (1834.), Domenicu Rosu (1845.) udanu za imotskog javnog bilje\u017enika, Kor\u010dulanina dr Dinka Depola (1835.) i Jozefinu Mariju Josipu (1854-1927.) udanu za Petra Ivana Benzona (1845.-.1918.). Luigi Miro\u0161evi\u0107 o\u017eenio se za Fani Miro\u0161evi\u0107 (1862.) iz Kor\u010dule te su imali nekoliko djece. Njegov brat Ante Antonio o\u017eenio se za Talijanku iz Splita Angelinu de Rossignoli (1856.), k\u0107i Rose Nani (1839.) i dr Simeona de Rossignoli (1826.). Antonio Miro\u0161evi\u0107 bio je visoki \u010dinovnik i stekao je bogatstvo. Sagradio je do \u0110ardina, dvori\u0161ta sudske zgrade kamenu ku\u0107u na dva kata sa njegovanim vrtom ispred. U ku\u0107i sa ure\u0111enim gra\u0111anskim interijerom isticao se lijepi stari tinel sa golemim lusterom od ornamentirane debele ko\u017ee tehnikom suhog \u017eiga i staklenim perlama koje su u gusto visjele rubom. Zanimljivo je da je Angelina de Rossignoli svojim dolaskom u Imotski nakon udaje za Antonia Miro\u0161evi\u0107a donijela i vje\u0161tinu izrade golubica, ti\u010dica koje umije\u0107e je prenijela na k\u0107eri osobito Rinu. Rina je golubice radila do duboke starosti i dok je ruke nisu po\u010dele boljeti, a ljubomorno je godinama \u010duvala na\u010din izrade od drugih. Angelina i Antonio Miro\u0161evi\u0107 imali su sedmoro djece od kojih je dvoje umrlo u mladojj dobi. Od pre\u017eivjelih imali su sinove Bruna (1876) i Matea (1880.-1945) te k\u0107eri Marinu Mari\u010di (1875.), Esteru(1877-1947) i Katarinu Rinu (1882.-1973.). Sestre Miro\u0161evi\u0107, Rina, Estera i Mari\u010di se nisu udavale i uz njihova imena sa\u010duvane su do danas u Imotskom brojne pri\u010de kao i uz rodice im Kolombanuse (kceri brata i sestre). Bruno Miro\u0161evi\u0107, op\u0107inski \u010dinovnik u Imotskom o\u017eenio je Ljubu \u0106ale (1887.) ali nisu imali djece, a brat Mateo, odvjetnik u Italiji imao je k\u0107i jedinicu Mirandu (1919.-1983.). Mateo Miro\u0161evi\u0107 krajem 1930-ih do\u0161ao je iz Venecije raditi kao odvjetnik u Ka\u0161tela i u Imotski gdje je od partizana brutalno ubijen 1945. godine. Lijepa Miranda Miro\u0161evi\u0107 prof. francuskog i talijanskog \u0161kolovala se u inozemstvu te je bila poliglot, govorila je 5 svjetskih jezika, nije se udavala. Miranda je radila u Luxembourgu u Europskoj zajednici za ugljen i \u010delik (\u010dije je aktivnosti poslije preuzela Europska unija).te na Radio Luxembourgu. Nakon umirovljenja odlu\u010dila je do\u0107i \u017eivjeti u Imotski za koji su je vezale lijepe uspomene. U imotski je na \u010du\u0111enje male sredine stigla odjevena u hla\u010de s autom kao prva voza\u010dica. U tom imotskom razdoblju Miranda, istinska dama neobi\u010dno se isticala svojim izgledom i na\u010dinom \u017eivota. Poznato je da su Miro\u0161evi\u0107i imali veliku kolekciju starih razglednica, fotografija a i druge vrijedne dokumentacije vezane za Imotski. Ciijeli taj fond ostao je u vlasni\u0161tvu Rine Miro\u0161evi\u0107, zadnje pre\u017eivjele od brojne Antonieve djece, medutim jo\u0161 za Rininog \u017eivota dosta toga se zagubilo i nestalo, a naro\u010dito nakon Mirandine smrti. Miranda, zadnji potomak imotske grane stare i zna\u010dajne obitelji Miro\u0161evi\u0107 koji su stvarali povijest Imotskoga umrla je u Imotskom u 64 godini \u017eivota, 30.11.1983. godine. Vje\u010dni mir na\u0161la je u obiteljskoj grobnici na groblju Gospe od An\u0111ela, a tu\u017ene pri\u010de o njenoj nesretnoj sudbini ponekad se prisjete stari Imo\u0107ani.<\/p>\n\n\n\n
Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Ku\u0107u Miro\u0161evi\u0107 snimila Tornada Zen \u0106osi\u0107<\/p>\n\n\n\n