Pjaca 1947. godine…..U prvom planu je ku\u0107a \u0160oi\u0107 Rako izgra\u0111ena prije 1843. godine (vidi se na Hagenmullerovoj grafici iz te godine). Desno je dio ku\u0107e Vrdoljak, poslije \u017eenidbenim vezama Nikoli\u0107 Tonkovi\u0107 izgra\u0111ene 1892 godine te do ku\u0107e \u0160oi\u0107, ku\u0107a Jerkovi\u0107 izgra\u0111ena 1930. godine. \u0160oi\u0107i-Mirilovi\u0107i bili su najpoznatija katoli\u010dka obitelj u 16. stolje\u0107u u Hercegovini jer su pripadali starom i uglednom plemstvu Bosne, od starog “soja”. Stoga su bili nazivani soi\u0107i i od te rije\u010di porodica je na prvotno prezime Mirilovi\u0107 dobila pridjevak Soji\u0107, \u0160oji\u0107 i napokon \u0160oi\u0107. Ugled porodice bio je toliki da su po fra Ivanu \u0160oi\u0107u, \u017eupniku u Mostaru koji je umro 1714. godine prozvali katoli\u010dko groblje u Mostaru \u0160oinovac. Knez Mate \u0160oi\u0107- Mirilovi\u0107 (+ 1743.), bogati trgovac do\u0161ao je iz Mostara u Imotski 1717. godine te je kao pukovnik sudjelovao aktivno u borbama za oslobo\u0111enje Imotskog od Turaka. U pismu koje je knez Mate uputio Alvise Mocenigu 1717. godine nudi mleta\u010dkoj vladi da \u0107e skupa s bra\u0107om Petrom i Nikolom napustiti svoja brojna imanja u Mostaru i da \u0107e o svom tro\u0161ku sakupiti vojsku prigodom osvajanja imotske tvr\u0111ave ali uz uvjet 1) da mleta\u010dki senat prizna porodici \u0160oi\u0107 Mirilovi\u010d naslov kneza koji posjeduju od starine, 2) da mu se kao naknada za napu\u0161tena dobra u Mostaru dadu odgovaraju\u0107a imanja u Imotskom, 3) da po osvajanju tvr\u0111ave bude imenovan kolonelom cijele Imotske kne\u017eije (contrado d Imoschi) i 4) da sedmorici njegovih serdara bude priznat odgovaraju\u0107i \u010din u mleta\u010dkoj vojsci. Poslije oslobo\u0111enja Imotskog knez Mate \u0160oi\u0107-Mirilovi\u0107 postao je prvi kolonelo Imotskoga odnosno vojni zapovjednik grada i Krajine. Kako je u pregovorima sa Mle\u010danima zatra\u017eio da mu daju toliko zemlji\u0161ta koliko je ostavio u Mostaru dobio je mnogo zemlje, kule i mlinice i to me\u0111u ostalim 70 kanapa zemlje i kulu Begovi\u0107a \u0106osi\u0107a na Kamenmostu uz samu Vrljiku, 20 kanapa zemlje i kulu Azalije Imamovi\u0107a u Muji\u0107a polju uz rijeku te njegove mlinice na Kamenmostu, 20 kanapa zemlje zajedno sa tvr\u0111avicom Bule Begu\u0161e u Zmijavcima i 4 kanapa vinograda Asan Age Sutlija\u0161evi\u0107a u Zmijavcima. Kao naknadu Mle\u010dani su knezu Mati jos ustupili ogromno zemlji\u0161te u Imotskom polju gdje je sagra\u0111ena \u0160oi\u0107a kula \u010dije ru\u0161evime jo\u0161 i danas stoje uz rijeku Vrljiku. Na polo\u017eaju zapovjednika Imotske krajine knez Mate je ostao do svoje smrti 4.5.1743. godine, Mate je imao sinove Petra (1728.), veleposjednika o\u017eenjenog za Felicitu barunicu Caracci i Antu ( 1734), majora Imotskog o\u017eenjenog za Elisabetu pl Colombani. Petar je imao sina Matu (1767.), veleposjednika o\u017eenjenog za Mandu pl. Anitti dok je Ante imao sina Nikolu (1773.), o\u017eenjenog za Perinu pl Mrku\u0161i\u0107. Ostali sinovi nisu imali djece. Od Matinih sinova samo je Josip (1801.) imao mu\u0161ke nasljednike, dok je Frane o\u017eenjen za Ivku pl Gandini imao pet k\u0107eri. Josip se o\u017eenio za Luciju Vrdoljak (1810.), sestru fra Jerolima Luigija Vrdoljaka te je imao tri sina i dvije k\u0107eri i to: Matu (1838.), Petra (1839.) i Nikolu (1845.) te Anu Mandu (1835.) udanu za Jakova Vu\u010demilovi\u0107a i Anu Mariju (1840.). Mate, sudski \u010dinovnik je s Katinom Elenom Bitanga (1844.), sestrom Alfonsa i .Andule Bitanga imao dvije k\u0107eri Emu (1869.), udana za Niku Rako, \u0161umarskog savjetnika (imali su tri sina, Janka, Slavu i \u017divka) i Ildu (1874.), udanu za Klemu Mali\u0107a, op\u0107inskog blagajnika iz Su\u0161ka. Petar, veleposjednik, predsjednik op\u0107ine imotske sa Emiliom de Polo imao je Mladena (1871.), a s Luigom pl Pasini imao je Irmu (1881.), Leu (1884.), Albana (1886.), Josipa (1889.). Zvonimira (1891.), Mariju (1895.) i dr. Boga\u0161ina (1899.). Albano je sa Milkom Giordano imao dvije k\u0107eri Rajku (1914.) i Nedu (1917.), Josip je sa Gemom pl. Sisgoreo imao Sonju (1924.) i Branivoja Branka (1927.), strijeljanog 1945. godine u dobi od 18 godina. Dr Boga\u0161in \u0160oi\u0107-Mirilovi\u0107 o\u017eenio se za Slavku Rako s kojom je imao sina Slovena Petra (1930.) i k\u0107i Nevu (1933.) udanu za Edu Bacci. Dr Boga\u0161in \u0160oi\u0107-Mirilovi\u0107 bio je sudac Kotarskog suda u Imotskom, kotarski predstojnik u Mostaru te Kapelnik Imotske sokolske glazbe, nestao je u svibnju 1945. godine. Njegov sin Sloven, pravnik, neko vrijeme sudac u Imotskom autor je legendarne imotske pjesme “Tiho pada snijeg”. Sloven \u0160oi\u0107-Mirilovi\u0107 o\u017eenio se za Mirjanu Meter s kojom je imao sinove Boga\u0161ina (1961-2018.).) i Mira (1963).<\/p>\n\n\n\n
Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Izvor podataka: Glasnik heraldike, Viktor Antun Dui\u0161in, God II. br.5,6,7 i 8 (1938)<\/p>\n\n\n\n
Op\u0161iran \u010dlanak pod naslovom Plemstvo i povijest\/knezovi – conti \u0160oi\u0107-Mirilovi\u0107 od bosanskih knezova Mirilovi\u0107a napisao je Dui\u0161in. \u010clanku je dodano rodoslovlje knezova – conti \u0160oi\u0107-Mirilovi\u0107 od dolaska u Imotski, 2. kolovoza 1717. do 1938. godine. Izravni potomci danas (1938) \u017eive ve\u0107inom u Imotskom.<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u obiteljskoj arhivi<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pjaca 1947. godine…..U prvom planu je ku\u0107a \u0160oi\u0107 Rako izgra\u0111ena prije 1843. godine (vidi se na Hagenmullerovoj grafici iz te godine). Desno je dio ku\u0107e Vrdoljak, poslije \u017eenidbenim vezama Nikoli\u0107 Tonkovi\u0107 izgra\u0111ene 1892 godine te do ku\u0107e \u0160oi\u0107, ku\u0107a Jerkovi\u0107 izgra\u0111ena 1930. godine. \u0160oi\u0107i-Mirilovi\u0107i bili su najpoznatija katoli\u010dka obitelj u 16. stolje\u0107u u Hercegovini jer […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3943,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3942"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3942"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3942\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3944,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3942\/revisions\/3944"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3943"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3942"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3942"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3942"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}