https:\/\/www.scribd.com\/document\/652169915\/%C5%BDivot-Dida-Petra<\/a><\/p>\n\n\n\nBO\u017dJI MILJENIK U POETSKOM OKULARU
U uvodnom slovu ovog poetskog eseja o autoru Petru Nikoli\u0107u krenula bih od eksplikacije imena Petar. Ime Petar potje\u010de od gr\u010dke rije\u010di “p\u00e9tros” \u0161to zna\u010di “kamen, stijena”.\u00a0Duboko je ukorijenjeno u kr\u0161\u0107anskoj tradiciji i jedno od naj\u010de\u0161\u0107ih mu\u0161kih imena.\u00a0U Novom zavjetu naziv Petar nosi jedan od dvanaest Kristovih apostola, ribar i brat svetog Andrije. Ime, koje dado\u0161e roditelji svom nasljedniku, pun je pogodak \u201eu sridu\u201c. Bistri, lijepi dje\u010dak Petar rastao je, sazrijevao i odrastao, sve vi\u0161e i sna\u017enije pokazuju\u0107i odlike sna\u017enog karaktera, odlu\u010dnosti, morala, po\u0161tenja, \u010dasti, ali i nje\u017enosti mekanoga srca i du\u0161e. Imao se \u201era\u0161ta\u201c i roditi, okru\u017een velikom obitelji i njihovom ljubavlju u siroma\u0161nom, po\u0161tenom dvoru u Imotskom u srcu \u201eljute\u201c Dalmatinske zagore. U imenu njegovom na\u0161lo se sve ono divotno \u0161to
ga vezuje za njegovu kamenu, svilenu zagoru, sve bure i pla\u010devi, i me\u0107ave , ali i ljepote njegove kamene kolijevke koja ga je rodila, dojila, gojila, mazila, ali i ja\u010dala kako bi, kada odraste, postao juna\u010dan, odlu\u010dan, pravedan, ponosan, sposoban za sve izazove \u017eivota. poput njegovih predaka, divnih roditelja i Vlaja, kako nas znaju od milja nazivati. Zagora kamena njegova ostavit \u0107e neizbrisiv trag i formirati ga u divnoga \u010dovjeka. Kamen njegov kameni, stijene bijele planine Biokova, koje narod njegov naziva Bijakovo utisnule su mu u du\u0161u pe\u010dat i osobnost . Kamen njegov daruje mu i u njegovoj zlatnoj dobi, kada bolest ga neizlje\u010diva mu\u010di, razlog da izdr\u017ei, da di\u0161e, da \u017eivi, da se bori do posljednjeg daha i Petar pun ganutosti i zahvalnosti pi\u0161e storiju svoga \u017eivota od ro\u0111enja do danas, zami\u0161ljaju\u0107i sa svoje tarace u splitskoj luci Biokovo, ljepoticu planinu od jutarnje do ve\u010dernje \u017ea\u017eare, divotnog rumenila iznad planine. Da, toliko puta potvrdila se izreka koju nam Petar provla\u010di kroz cijeli svoj autobiografski roman da
je on miljenik Bo\u017eji i da ima veliku sre\u0107u \u0161to o njemu brinu njegovi dobri krilati an\u0111eli. Da, zaista, rijetko tko od nas mo\u017ee se pohvaliti da prikovan u invalidskoj stolici, neizlje\u010divo bolestan, ima priliku i \u010dast i milost Bo\u017eju da ne izlaze\u0107i iz svoje ku\u0107e, meditira zagledan u planinu koja se ukopala u more u kojem se zrcale njena jutarnja i ve\u010dernja divotna rumenila. I tako se na\u0161 Petar svaki dan iznova, sjede\u0107i na taraci, vra\u0107a svojim korijenima, svome djetinjstvu kada je bio zdrav,bezbri\u017ean dje\u010dak, prisje\u0107a se visoravni i planinskih osvajanja vrhova s pogledom na Makarsku rivijeru i Zabiokovlje, na more i otoke i na nebo koje je tako milosrdno prema njemu i s kojega padaju latice ru\u017eine i miluju srce njegovo dobro. Na svijetu ima dobrih i lo\u0161ih ljudi. Neki se ra\u0111aju kao krasuljci ili tratin\u010dice i rastu po livadama i znak su prolje\u0107a, a neki kao smrduljci, kao izuzetno otrovan korov kojeg je najbolje \u0161to prije i\u0161\u010dupati kako bi sprije\u010dili njegovo \u0161irenje i osjemenjivanje. Neki ga zovu i ku\u017enjak, pasja jabuka, bodljiva jabuka, \u0111avolja truba, smrdljika, zli \u010di\u010dak itd\u2026Na oku\u0107nicama ima sli\u010dnih biljaka, ali s ljep\u0161im imenom-an\u0111eoska trava. A ti si, dragi Petre krasuljak koji je nesebi\u010dno darivao du\u0161u prepunu dobrote i plemenite ljepote. Tvoja autobiografska knjiga zapravo je \u017eivotopis koji nam kazuje sve najljep\u0161e o tebi. Ima u tvom opse\u017enom romanu iskrica, krijesnica koje kroz no\u0107 prolete i dotaknu nam du\u0161u i suza krene. Mali su to, a tako vrijedni dragulji koji krase samo one rijetke me\u0111u nama koji darujemo od srca i radujemo se
tu\u0111oj sre\u0107i kojoj smo pripomogli. I zato si ti krijesnici koja je poput putokaza u tamnoj no\u0107i i u\u010di nas kakvi bi trebali biti. Na tvom \u017eivotnom putu, punom trnja, ali i sunca, znao si i pokleknuti, pa i pasti, ali bi svaki put ustao i kora\u010dao dalje. Pratili su te tvoji \u201esinjali\u201c, znakovi koji su obilje\u017eavali put tvoj pun uspona i nizbrdica, a ti si im vjerovao i slijedio ih i tako se penjao, verao, kozjim stazama do planinskih vrhova daleko od zla i blizu tvoga Spasitelja i an\u0111ela. Tamo gore, na planini tvojoj ima jedan Sinjal s kojeg se vidi na sve strane i gdje misao se osloba\u0111a muka i veriga i postaje slobodna poput orla krvi vatrene. I gore si bio svoj i dojio se vjetrovima i ki\u0161ama zdravim, i mirisima trava i zato je srce tvoje tako puno suosje\u0107anja prema slabijima i poni\u017eenima, gladnima i \u017eednima ljubavi i ljudskog razumijevanja. Sve ovo , i puno vi\u0161e od ovoga pa\u017eljivi \u010ditatelj prona\u0107i \u0107e u tvom romanu kojeg si pisao zadnje mjesece, \u017eure\u0107i i u silnoj \u017eelji da knjiga ugleda svjetlo dana i da sva svoja \u017eivotna iskustva, svu muku, ali i ljepotu \u017eivota prenese\u0161 na tvoju unu\u010dicu i unuka, ali i ostavi\u0161 zlatni trag svoga bogatoga, po\u0161tenoga \u017eivljenja.Ovo je storija u kojoj etapu po etapu oslikava\u0161 nam svoj \u017eivotni put i hvala ti \u0161to nas vodi\u0161 sa sobom na putovanje u kojem mnogi od nas prepoznajemo i sebe. Ispred na\u0161ih o\u010diju ni\u017eu se pitoreskne slike tvoga Modroga i Crvenoga jezera, tvoj Imotski, tvoja kamena planina
Biokova koju doma\u0107i zovu Bijakovo kao i \u0161to Kame\u0161nicu kamenu zovemo Kami\u0161nica. Pratimo tvoje sretno, bosonogo djetinjstvo uz Modro kr\u0161ko jezero. Vidimo te ispod klisure i, kada jezero presu\u0161i, kako vi dje\u010daci igrate na njegovom dnu nogomet. Legenda kazuje da su se prije vas tu igrali Vilenjaci i Vukodlaci. Uz tvoje odrastanje prati te i legenda o postanku Crvenog jezera zvana Gavanovi dvori.Imao si sre\u0107u \u0161to si slu\u0161ao pri\u010de o vilama, o Vilinskoj pe\u0107ini, Vilinskom po\u010divalu. Crveno jezero je nastalo, ka\u017eu, kada se ispod nekada\u0161njih predivnih kamenih dvora velikog bogata\u0161a Gavana otvorila zemlja i tako se stvorilo jezero. A dvorac i silno njegovo
bogatstvo i dan danas su na dnu jezera.\u00a0Dok \u010ditam roman \u017dIVOT DIDA PETRA vidim dje\u010daka lica sretnoga, ozarenoga kojeg je bri\u017ena majka zagrlila, mazi ga i teto\u0161i i u maj\u010dinom okrilju postaje sretan, smiren. \u017delim ti svim srcem da te an\u0111eoske slike uspavljuju svaku no\u0107 sada kada ti je ta ljubav, toplina, za\u0161tita itekako potrebna. I kada \u010duje\u0161 krik galeba iznad mora, \u017eelim da si sretan, ispunjen, i kada slu\u0161a\u0161 kako cvr\u010dak cvr\u010di, cvr\u010di, \u017eelim da si uronjen u svoje djetinjstvo i da si opu\u0161ten kao onih davnih ljeta kada si na pragu u svom dvoru sjedio, i kada se \u010dinilo da to zbor an\u0111ela
pjeva i kada sve je bilo mogu\u0107e u dje\u010djem, nevinom svijetu. Pi\u0161em ti, prijatelju dragi, ovaj esej satkan od iskrenosti i pohvala, divim ti se kako si uspio u nevjerojatno kratkom vremenskom roku u samo par mjeseci udahnuti \u017eivot svom \u017eu\u0111enom romanu. Ka\u017eem namjerno \u017eu\u0111enom, jer tvoja je najve\u0107a \u017eelja da tvoja unuka Lucija i unuk Luka dobiju ovakvo dragocjeno nadarje od svoga dragoga, dobroga dida. I opet te u mislima pratim dok sjedi\u0161 na svojoj splitskoj \u201etarasi\u201c i, zahvaljuju\u0107i ma\u0161ti, i sje\u0107anjima, i uspomenama, ondolen cenera more sinje i stine sive gleda\u0161. Mirli\u0161e Zagora tvoja ljuta, mila, muku ti ta\u017ei i du\u0161u bla\u017ei. Znam: fali ti propuv s Biokova i kalada s mora, fali ti Zagora tvoja zavi\u010dajna, i jezera tvoja, fali ti, eh, fali ti sve tvoje. Kroz ovaj poetski okular, du\u0161o svilena, primi od pjesnikinje ovo nadarje iz sveg srca:
Z L A T N I T R A G
Sve vijek svoj ima
let \u010dovjekov miran i tih
leptirov morao bi biti
\u010dovjek je leptir kratka daha
planetu ovu na kratko posjeti
leti leti kroz vrijeme leti
brzo prebrzo leti preleti odleti
stani\u0161te napusti svoje
trag iza sebe ostavi
samo dobri
trag iza sebe ostave zlatni
nema leptira ru\u017enih
samo ljudi ima ru\u017enih<\/p>\n\n\n\n
I na samom kraju eseja dodajem molitvu za Petra:
o, Gospe od Sinja,
svrni o\u010di svete blage i na Petra.
Molitvu ovu na dar Tebi
lapi\u0161em srca i du\u0161e pi\u0161em.
Recenzentica Ljubica \u0160ego, prof.<\/p>\n\n\n\n
Recezentica, prof. Ljubica \u0160ego.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Imotski ogranak Matice hrvatske objavio je knjigu \u201e\u017divot dida Petra\u201d, autobiografske zapise 83-godi\u0161njeg Imo\u0107anina Petra Peruce Nikoli\u0107a, dipl. ing. geodezije. Autor ima impresivnu biografiju, medu ostalim godinama je bio tehni\u010dki direktor Zavoda za izmjeru zemlji\u0161ta u Splitu u kojem postavlja temelje razvoja fotogrametrije. Jedan je od osniva\u010da Srednje geodetske \u0161kole u Splitu, dugogodi\u0161nji direktor Zavoda […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3828,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3825"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3825"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3825\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4090,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3825\/revisions\/4090"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3828"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3825"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3825"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3825"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}