Tunel me\u0111u nanosima snijega ispred ku\u0107e Lovre Vu\u010demilovi\u0107a na imotskom Pazaru u sije\u010dnju 1940. godine kada su sve ku\u0107e na sjevernoj strani Pazara osvanule zametene snijegom do krova. Stoje: Mira Vu\u010demilovi\u0107, dr Svetozar Pelicari\u0107 sa psom i u pozadini \u0110ulio Vu\u010demilovi\u0107.
U nastavku pro\u010ditajte sje\u0107anje dr \u017darka Domljana (1932.-2020.) na tu imotsku zimu davne 1940. godine:<\/p>\n\n\n\n
KAKO DANAS ZAMISLITI ONDA\u0160NJI IMOTSKI<\/p>\n\n\n\n
Dana\u0161njoj mladoj generaciji gotovo je nemogu\u0107e zamisliti kako je u moje doba izgledao Imotski i kako se u njemu \u017eivjelo, jer neke stvari koje su bile na\u0161a svakodnevica nikada nisu i ne\u0107e iskusiti. Na primjer, miris petroleja ili \u0161to je jo\u0161 gore karbida, koji je kod svakodnevnog \u010di\u0161\u0107enja svjetiljki i istresanja izgorjelog praha ostajao na prstima i svuda se zavla\u010dio. Ili pak danono\u0107no zavijanje bure koja je napadala prozore, hukala u dimnjacima, provla\u010dila se uz pi\u0161tanje kroz svaku pukotinu i po cijele no\u0107i bjesomu\u010dno vrtila limenog pijetla na krovu, koji je na na\u0161 u\u017eas proizvodio naj\u010dudnovatije metalne zvukove kao da neko \u010dudovi\u0161te nad ku\u0107om o\u0161tri no\u017eeve. A da i ne spominjem onaj dugo odga\u0111ani skok u ledeni krevet u kojemu bi se skvr\u010dili ispod brda vunenih deka i pernatih pjumina i dugo u mraku puhali u ruke da otjeramo vlagu i tek postupno, prote\u017eu\u0107i udove jedan za drugim osvajali ledeni teren izme\u0111u plahti\u2026 Imale su te imotske zime i svoju ljep\u0161u stranu, osobito kada bi sjeverni vjetrovi potjerali no\u0107u snje\u017ene oblake s bosanskih planina prema jugu i kada bi jutro osvanulo bez zvukova i s nekom neobi\u010dnom bjelinom koja je prodirala kroz prozore. Odmah smo znali da je zapao snijeg, skakali smo uzbu\u0111eni iz kreveta i tr\u010dali do prozora, pritiskuju\u0107i noseve na hladno staklo da \u0161to bolje vidimo bijeli ogrta\u010d u koji se zamotao Imotski i cijela Krajina. Snijeg bi obi\u010dno zapao krajem sije\u010dnja ili po\u010detkom velja\u010de i dugo bi trajao, jer je tada zemlja bila dovoljno ohla\u0111ena, a osim toga nije bilo dana\u0161njega prometa, koji snijeg u\u010das pretvara u prljavu kalju\u017eu. Danima smo hodali po djevi\u010danski bijelome snijegu i to samo utrtim stazama, a na nekim mjestima uskim klancima usje\u010denim u smetove, koji su \u010desto bili iznad na\u0161ih dje\u010djih glava. Tih dana smetovi i zameti su bili glavna tema razgovora me\u0111u odraslima, a osobito smetovi na cesti prema Splitu, jer kad bi na prijevoju kod Kljenovca smet zatvorio cestu, Imotski bi po nekoliko dana bio odsje\u010den od svijeta. Od smetova nije bilo za\u0161tite, pa su oni znali neugodno iznenaditi i gra\u0111ane Imotskoga. Tako su jednoga jutra sve ku\u0107e na sjevernoj strani Pazara osvanule zametene snijegom do krova. Mi smo djeca tom neobi\u010dnom slikom Pazara bili ushi\u0107eni i \u017ealili \u0161to se to nama nije dogodilo, pa da s prozora odmah mo\u017eemo uzimati grude snijega, ali su se stariji odmah latili posla i do ve\u010deri su bili probijeni tuneli do svih zatrpanih ku\u0107a, a zatim i uzdu\u017eni tunel da se omogu\u0107i pristup du\u0107anima. Vi\u0161e se ne sje\u0107am koliko se dugo snijeg odr\u017eao, ali dobro pamtim da je taj labirint snje\u017enih hodnika i tunela sljede\u0107ih dana bilo glavno popri\u0161te na\u0161ih beskona\u010dnih dje\u010djih igara…..<\/p>\n\n\n\n
Fotografija u arhivi Antonjete Ba\u0161karad Jutroni\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Tunel me\u0111u nanosima snijega ispred ku\u0107e Lovre Vu\u010demilovi\u0107a na imotskom Pazaru u sije\u010dnju 1940. godine kada su sve ku\u0107e na sjevernoj strani Pazara osvanule zametene snijegom do krova. Stoje: Mira Vu\u010demilovi\u0107, dr Svetozar Pelicari\u0107 sa psom i u pozadini \u0110ulio Vu\u010demilovi\u0107.U nastavku pro\u010ditajte sje\u0107anje dr \u017darka Domljana (1932.-2020.) na tu imotsku zimu davne 1940. godine: […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3520,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3519"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3519"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3519\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3521,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3519\/revisions\/3521"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3520"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3519"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3519"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3519"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}