Imotska Pjaca po\u010detkom 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Na fotografiji lijevo dijelom se vidi \u010duveni Betun, nekada\u0161nje srce imotske Pjace i omiljeno sastajali\u0161te svih generacija. Na Betunu su se slu\u0161ale najnovije \u0107akule i klapske pjesme, na njemu se plesalo i pjevalo, zabavljalo, sva\u0111alo, na njemu se igrao mali balun i organizirali nogometni turniri. Na Betunu se molila Zdravo Marija u ve\u010dernjim satima, na njemu se u\u010dilo, pisalo, prepisivalo, slavile se mature i ro\u0111endani. Betun pamti i prve ljubavi, poljupce kao i prolivene suze zbog nesretnih ljubavi. Na Betunu je bio po\u010detak i kraj svih doga\u0111anja u Imotskom, o njemu su pisane pjesme. Sredinom 1970-ih na srcu Imotskog sagradila se zgrada Komiteta koja se mogla sagraditi bilo gdje u Imotskom. Ali ne netko je htio graditi upravo na Betunu, netko je htio uni\u0161titi du\u0161u Imotskog………
<\/p>\n\n\n\n
Prisjetimo se imotskog Betuna kroz divnu pjesmu Mercedes Cede Marinkovi\u0107 iz zbirke pjesama posve\u0107ene Imotskom “Nostalgija \u010duvar ba\u0161tinjenog mi” (2015.)<\/p>\n\n\n\n
BETUN
U srcu grada ljubljeni plac betuna,
oko njega ko kolajna mirisi portuna.
Teta Ankina lipa glava u vonju pa\u0161ticade, njoka,
u vrbovoj korpi kro\u0161tule, fjok do fjoka.
Teta Lelina vitrina, krempite, \u0161kartoceti, mandulat,
i svakom ditetu na \u0161tapi\u0107 krema za oblizat,
i niko brzdav nije bio, jezikom se umio.
U kavani priko, barba Bo\u0161ko, zvone prazne \u017eicane gajbe,
iz Deli\u0107a podruma cvili drebank, stare mu \u0161ajbe.
Demiri drvenom ka\u0161ikom \u0111elat vadi,
a svaki \u0107a\u0107a portafoj, na, pa s dru\u0161tvon osladi.
Barba Nino moj, Toni, Tonko,none i teta Alba,
teta Bosa, barba Mile i puno dragi lica,
tisna kamena klupa i barba Vukina mesnica.
A Betun sri\u0107om prikrcan.
Svak svakom u du\u0161u znan.
Dreka, cika, barekinade, vonj masti, kruha, cukra i doma\u0107e marmalade.
Na kantunu oni \u0161to fa\u0107kaju, a cure onako ko ne\u0107u,
mada svakoj na licu crvenilo izmamilo u oku sre\u0107u.
Prid kavanom VUS se lista kava vonja, to\u010di se pelinkovac,
niz ulicu balinjere, male\u0161an svaki za njima klapetalo naganja,
obru\u010d od ba\u010dve, kormilo mu u spretnoj ruci \u017eica,
hula hop vrti svaka uli\u010dna pla\u010dljivica,
A oni svi isti, grupno prvi, njima su od betuna kolina u boji krvi,
i samo \u0107e onaj do suza ranjen upomo\u0107 zvati
Ciciljanovi \u0107e mu ranu melemom pomazati,
a onda \u0107e mu barba Nino B vitamina dati.
Ta slatka zrnca svaki od nas znade,
sla\u0111a od najukusnije \u010dokolade.
I ko li \u0107e ga znat za\u0161to smo ih mi\u0161ja\u2026 nau\u010dili zvat.
Pod betunom projektor snop svitla iska\u0161ljava,
balkon, parter, puni, kino Sloboda,
mi po zidu oslu\u0161nuti malo,
i\u0107 u kino bilo je normalno, pa nam se nije dalo.
Lip\u0161e je bilo do Mazzove ku\u0107e svratit,
a onda nizbrdo na ro\u0161ule, balinjere, Betunu se vratit.
Na\u0161 Betun bio je kos, od ulice ima je strminu
po njoj su sva dica mirila visinu,
a kad si prirasta ogradni zid, tek si po no\u0107i moga na Betun,
ina\u010de teta Milica ukor, posrami te, u\u010das si blid:
\u2013 Mar\u0161 s njiova, pusti mi dicu, al te nije stid.
I neko vrime nisi u stvari zna, di ti je na i oko Betuna misto.
A onda jedan dan, pao je svima tlak, zavladao mrak,
izbilo Betunu iz plu\u0107a zrak,
Pa sad Betun pod kamenom stenje.
Je\u010di, jer dalo mu nov epitet, nema vi\u0161e Betuna
sad je Komitet<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Imotska Pjaca po\u010detkom 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Na fotografiji lijevo dijelom se vidi \u010duveni Betun, nekada\u0161nje srce imotske Pjace i omiljeno sastajali\u0161te svih generacija. Na Betunu su se slu\u0161ale najnovije \u0107akule i klapske pjesme, na njemu se plesalo i pjevalo, zabavljalo, sva\u0111alo, na njemu se igrao mali balun i organizirali nogometni turniri. Na Betunu se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3495,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3494"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3494"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3494\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3496,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3494\/revisions\/3496"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}