Slikar Antun Ton\u0107i Mostar\u010di\u0107 (1903.-1944.) sin Ivana Ike i Magdalene Mande Bori\u0107 iz Brista, ro\u0111en je 2. listopada 1903. godine u Imotskom, a ubijen je u no\u0107i izme\u0111u 24. i 25. listopada 1944. godine na oto\u010di\u0107u Daksi s grupom uglednih dubrova\u010dkih rodoljuba. Iako je Mostar\u010di\u0107 bio izvrstan slikar i svestrana osoba njegova slikarska ostav\u0161tina nije velikog opusa, radio je i ostavio onoliko koliko su mu \u017eivotne prilike dopu\u0161tale, u stalnoj borbi za pre\u017eivljavanjem. To ga je prisiljavalo da se bavi i drugim sporednim poslovima te je u vrijeme studija, a i poslije osnovnu \u017eivotnu egzistenciju odr\u017eavao sviraju\u0107i na violini. Kao samouk glazbenik svirao je gitaru, ksilofon (nekad se zvao tubofon, k\u0107i Magdalena poklonila je o\u010dev tubofon Zavi\u010dajnom muzeju u imotskom), violinu. U Mostaru Ton\u0107i je imao sestru Karmelu koju bi posjetio. Tako je Karmela pri\u010dala kako bi za ljetnih no\u0107i po\u0161ao na stari most i zasvirao violinu, a ljudi bi rekli \u201edo\u0161ao je Ton\u0107i \u2013 eno svira na Mostu\u201c. Mostar\u010di\u0107 je svirao na raznim zabavama uveseljavaju\u0107i druge, zara\u0111ivao, tek samo za obilniji obrok. Iz tog vremena sa\u010duvan nam je i njegov dnevnik, koji je vodio za studijskih dana, u vrijeme svojih najte\u017eih trenutaka. Mostar\u010di\u0107 na jednom mjestu pi\u0161e:\u201c Ju\u010der sam za ru\u010dak imao samo komad kruha. Danas \u0107u imati to isto. Me\u0111utim, moja \u017eelja da ustrajem i zavr\u0161im \u0161kolovanje ja\u010da je od svih neda\u0107a, koje me prate iz dana u dan\u2026\u201c Po zavr\u0161etku \u0161kolovanja, dolazi u Imotski, gdje po\u010dinje raditi kao nastavnik crtanja. Iz tog doba sa\u010duvana je nekolicina njegovih radova uglavnom s temom imotskih veduta na platnu, ali i akvarelu. Manje je poznato da se Mostar\u010di\u0107 bavio kiparstvom i rezbarenjem u drvu. U posljednjim godinama \u017eivota Ton\u0107i Mostar\u010di\u0107 radio je u Dubrovniku kao profesor crtanja u Gimnaziji, a to su bile ujedno i njegove intimno najsretnije godine, koje je provodio u krugu svoje obitelji. Slikao je motive iz Dubrovnika, me\u0111u njima nekoliko zapa\u017eenih akvarela, koje je obradio u motivima oto\u010di\u0107a Dakse, ne slute\u0107i tada, koliko mu je taj oto\u010di\u0107 sudbinski predodre\u0111en….Suprugu Dubrov\u010danku, u\u010diteljicu Katinu Katarinu Radovan tada u\u010diteljicu u Naklicama iznad Omi\u0161a upoznao je u bo\u017ei\u010dno vrijeme dok je bila u posjetu kod sestre Luce, u\u010diteljice u Vinjanima. Po pri\u010di njihove k\u0107eri Magdalene Ton\u0107i je prilikom posjete Luci vidio Katininu sliku te mu se svidjela nepoznata djevojka. Za Bo\u017ei\u0107 do\u0161ao je u Vinjane \u010destitatii kad je stigla Katina. Ton\u0107i se sakrio u dvori\u0161tu i malo iza nje tiho u\u0161ao u ku\u0107u i po\u010deo odozdo vikati tr\u010de\u0107i uz skaline \u201eKatina, ljubavi moja, evo tebi Ton\u0107a tvoga…”. Katina koja je bila srame\u017eljiva vidjev\u0161i ga snebila se ali Ton\u0107i je bio uporan sve dok se nisu vjen\u010dali. S Katinom imao je k\u0107er jedinicu Magdalenu Len\u0107i (1940.) udanu za Martina Kova\u010devi\u0107a. Danas se radovi Ton\u0107a Mostar\u010di\u0107a nalaze u brojnim privatnim zbirkama diljem Hrvatske i inozemstva te u imotskom i omi\u0161kom samostanu.<\/p>\n\n\n\n
Na fotografiji u vlasni\u0161tvu Magdalene Len\u0107i Kova\u010devi\u0107, Ton\u0107i Mostar\u010di\u0107 u ateljeu 1925. godine dok je bio u vojsci u Mostaru<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Slikar Antun Ton\u0107i Mostar\u010di\u0107 (1903.-1944.) sin Ivana Ike i Magdalene Mande Bori\u0107 iz Brista, ro\u0111en je 2. listopada 1903. godine u Imotskom, a ubijen je u no\u0107i izme\u0111u 24. i 25. listopada 1944. godine na oto\u010di\u0107u Daksi s grupom uglednih dubrova\u010dkih rodoljuba. Iako je Mostar\u010di\u0107 bio izvrstan slikar i svestrana osoba njegova slikarska ostav\u0161tina nije […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3274,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3273"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3273"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3273\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3276,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3273\/revisions\/3276"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3274"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3273"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3273"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3273"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}