O mati, mila moja mati, kako li je ruka tvoja znala, nje\u017eno
milovati
Poljupcem uljuljati, pjevu\u0161e\u0107im glasom \u010dedo razgugutati,
uspavati
\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026..
\u017dena, du\u0161a srca velikoga, svaka mati Imotskoga<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d majka je sve, beskrajna punina, ni\u0161ta ne treba dodavati, jer nema ljepote, dobrostivosti, topline, milosti, niti drugih vrednota koje u tu rije\u010d utkane nisu. U mom kraju majka je \u017eena koja je – \u010covjek. Sretnice ili nesretnice, sve bijahu trudbenice. Jedna slika na mom stolu kao okida\u010d sje\u0107anju na one koje u mnogim mjestima dobi\u0161e spomenike, a ove vile vridnice ne dozvolimo da dobiju zaborav. Pralje s na\u0161e Vrljike, Jaruge, mlaka i kanala \u0161to kao \u017eile kucavice polju \u017eivot zna\u010de. Na nje\u017ena ple\u0107a brime upr\u0107eno, pognuta pod sukancima bilacima, lancunima, krpama i \u0161arenim prostirkama, krtol ve\u0161a u jednoj, a zovnica u kojoj je praklja\u010da i sapun u drugoj ruci. Upregnuta hita k vodi. Suknja je za pojas zataknuta, bijela bedra promrzla, a ona \u017eustrim pokretima, ruke u hladnoj vodi grije. Brzim, kru\u017enim kretnjama natopljeno rublje nasapunava doma\u0107im sapunom, kojeg je jo\u0161 ju\u010der u duboku loncu o koma\u0161trama skuhala od loja, ko\u017ee, kostiju i u\u017eegnuta mesa i sve to za\u010dinila sodom kau\u0161tikom pa razlila u stare kalupe na dasku. Ruke
ubrzavaju, \u017eeli stvoriti pjenu, a onda kao da ki\u0161i od kapi koje pr\u0161te pod ujedna\u010denim udarcima praklja\u010de. \u010cvrsto dr\u017ee\u0107i platno s njim niz vodu, uz vodu nebrojeno puta i u til \u010dasa oprano rublje prekrilo bi okolno grmlje, su\u0161ilo kroz generacije. \u010cesto su pralje ostavljale tako robu preko no\u0107i bez imalo straha da \u0107e nestati. Grupice mladih pralja pjesmom su dozivale momke koji su iz pristojne udaljenosti
bru\u0161ketali tko \u0107e kojoj na silo. One su naj\u010de\u0161\u0107e ispirale robu koja je preno\u0107ila u ma\u0161telu s lu\u0161ijom (lugom). Kada je stigao deter\u0111ent popularni Plavi radion lu\u0161ije padaju u zaborav. Kazani su dobili novo ime, lonac za iskuhavanje robe, puni vode i rublja, posjeli bi se na trinoge na komin, puno \u017eerave da lagano kuha, a onda ohla\u0111eno rublje u krtole, pa na vodu ra\u017eentati. A onda je stiglo ronilo, \u0161teka\u0161 u struju pa sa njim u lonac, a vani robu snje\u017ene bjeline. Neke \u017eene su prale i gradsko rublje, jer novca nikada dosta. Prale su i tri generacije slo\u017eno kao jedna, a djeca su pravila kule u blatu ili bosom nogom “vrtili” \u0161encije za igru s franjama, koje naj\u010de\u0161\u0107e bijahu kuglice od balinjere, jer caklenke su bile rijetkost, privilegij samo za sretnike. Pjesma pralja bi privukla i pastirice koje bi ih pohodile ne prestaju\u0107i izvla\u010diti vunu iz kudilja, kako bi neki novi sukanac istkan za dotu, uronio u bistru vodu Vrljike. Oprano, prostrto, sada ku\u0107i pjevaju\u0107i, tek poneka s krunicom u ruci, a svaka u povratku naprtila burilo vode. U ruci si\u0107 sa fri\u0161kom vodom jer ve\u010derati treba uz hladnu vodu s Vrljike. Djeca bi trkom ku\u0107i re\u0107i mu\u0161koj glavi da \u0107e ve\u010dera uskoro. Stol prekriven u\u0161tirkanim stolnjakom, naj\u010de\u0161\u0107e ra\u0161\u0107ika u bronzinu, do Zdrave Marije sve pojedeno, pospremljeno, za otpo\u010dinuti vrijeme jer sutra zorom \u0107e pijetao rastjerati mrak.<\/p>\n\n\n\n
Tekst: Mercedes Ceda Marinkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Fotografija pralja s Vrljike po\u010detkom 1970 ih godine koju je snimio Braco Puljiz, urednik “Imotske krajine” u arhivu je Zavi\u010dajnog muzeja. Fotografiju je stranici Jagul wine cellar ustupila Snje\u017eana Tonkovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
O mati, mila moja mati, kako li je ruka tvoja znala, nje\u017enomilovatiPoljupcem uljuljati, pjevu\u0161e\u0107im glasom \u010dedo razgugutati,uspavati\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026..\u017dena, du\u0161a srca velikoga, svaka mati Imotskoga Rije\u010d majka je sve, beskrajna punina, ni\u0161ta ne treba dodavati, jer nema ljepote, dobrostivosti, topline, milosti, niti drugih vrednota koje u tu rije\u010d utkane nisu. U mom kraju majka je \u017eena koja […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3265,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3264"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3264"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3264\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3266,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3264\/revisions\/3266"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3265"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3264"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3264"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3264"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}