\u017darko Domljan sa ocem Lujom ispred kojeg stoji, bratom Zlatkom i sestrom Majom na splitskom kupali\u0161tu Ba\u010dvice u srpnju 1937. godine. Dr \u017darko Domljan, povjesni\u010dar umjetnosti, leksikograf, politi\u010dar te prvi predsjednik Sabora Republike Hrvatske rodio se u Imotskom na dana\u0161nji dan, 14. rujna 1932. godine, a umro je u Zagrebu 5. rujna 2020. godine. \u017darkov otac dr. Lujo Domljan (1896.-1982.), ro\u0111en je u Poljicima, a majka Katica Pavi\u0161i\u0107 (1908.-1999.) ro\u0111ena je u Sinju. Katica je k\u0107i Imo\u0107anke Marije Vu\u010demilovi\u0107 (1881.-1961.), k\u0107eri Bla\u017ea i Andrije Andre Pavi\u0161i\u0107a (1874.-1953.). Andrija je sin Tonija Pavi\u0161i\u0107 (l839-l914) i Petronile Dra\u017eoevi\u0107-Jeli\u0107 (l842.-.l922.), koja je u brak donijela staro hrvatsko plemstvo i grb. Katica i dr Lujo Domljan uz \u017darka imali su jo\u0161 troje djece, dr Zlatka (1931.-2010.) o\u017eenjenog za Milenu Paska\u0161, Mariju Maju (1934.) udanu za Antuna Tonija Vitturi i Kseniju (1938.) udanu za Ivicu Urli\u010di\u0107a. Dr \u017darko Domljan \u017eenio se dva puta i to Marijanom Gavrilovi\u0107 i glumicom Ivom Marjanovi\u0107. Sa prvom suprugom Marijanom Gavrilovi\u0107 ima k\u0107i Da\u0161ku (1961.) udanu za dr Tomu Lueti\u0107a (1959.). U nastavku se daje dio teksta “O rodu Domljanovih”, autora dr \u017darka Domljana:”Obitelj Domljan \u017eivjela je u Poljicima, u gra\u0111evnom sklopu koji je do danas ostao sa\u010duvan u originalnom stanju i predstavlja jedan od najljep\u0161ih primjera ruralne arhitekture u imotskom kraju….Moj djed Petar Domljan bio je bogat i ugledan seljak, naslijedio je cijelo imanje Domljanovih, jer njegov jedini stric Martin nije imao djece, a on je opet bio jedinac u oca, uz dvije sestre koje su se udale u druge rodove (Mara u Mar\u0161i\u0107a, a Joza u Zuji\u0107a)……Djed Petar Domljan sagradio je 1894. uz cestu od Poljica prema Zagvozdu zavjetnu crkvicu sv. Ane kao zahvalu \u0161to mu se nakon petero k\u0107eri rodio sin Petar (1893.). Crkvica se nalazi na lijepom polo\u017eaju iznad Poljica, gra\u0111ena je od fino klesanog kamena i na njoj je sa stra\u017enje strane natpis: IZ ZAVITA ZGRADIJO PETAR DOMLJAN, a s prednje je strane uklesana godina 1894…..Djed je svojim sinovima namijenio gospodsku budu\u0107nost. Za starijeg sina Petra sagradio je oko 1910. u Poljicima kamenu \u0161kolu, koja se i danas zove “Domljanova \u0161kola” (u njoj je stric Petar 1912. zapo\u010deo svoju u\u010diteljsku karijeru; \u0161kola je ina\u010de u Poljicima postojala od 1876, najprije u ku\u0107i \u017darkovi\u0107, a zatim u ku\u0107i Zuji\u0107), a za na\u0161ega oca 1931\/32. lijepu kamenu vilu u Imotskom. Za njega se govorilo da nikada nije uzeo motiku u ruke, \u0161to vjerovatno nije sasvim to\u010dno, ali je znak da je bio cijenjen i da je sebi mogao priu\u0161titi najamne radnike. Bio je glavar sela i op\u0107inski vije\u0107nik u Imotskom, \u0161to je zna\u010dilo da je imao politi\u010dke veze i utjecaj koji je nadilazio okvire jednog malog i zabitnog sela u Imotskoj krajini. Zagreba\u010dki list Obzor prenosi 1896. iz Narodnoga lista vijest da su Polji\u010dani, nanajavu da ih zbog lo\u0161ega zdravlja napu\u0161ta njihov sve\u0107enik glagolja\u0161, uputili pismo biskupu s molbom \u201c…da nam ovu na\u0161u svetinju (misli se na glagoljicu) uz\u010duvate, da nas ovoga lipoga dara kojim sveta crkva usre\u0107i na\u0161 hrvatski narod neli\u0161ite… Slijedi potpis Petra Domljana imu\u0107na i vrlo o\u0161troumna mje\u0161\u010danina iop\u0107inskog vije\u0107nika uz jo\u0161 145 potpisa i 259 kri\u017ea\u201d, dakle preko 400 molitelja, \u0161to je kako tvrdi Narodni list bio pravi plebiscit, jer su Poljica tada imala 250 dimova, odnosno ku\u0107anstava (vijest je reproducirana u Vjesniku od 11.02.1996). Petar Domljan poudavao je svojih petero k\u0107eri (Maricu za Gudelja, zvanogTarlaki\u0107, u Poljica, Peru za Picukari\u0107a i Anu za Milasa u Kamenmost, Ru\u017eu za Lueti\u0107a u \u017dupu, a Milu za Juginovi\u0107a u Omi\u0161), starijega sina Petra je \u0161kolovao za u\u010ditelja, a mla\u0111ega, moga oca Luju je namjeravao ostaviti na selu da vodi imanje. Ali bistri i promo\u0107urni Lujo nije bio s time zadovoljan i po vlastitome pri\u010danju jednoga je dana naprosto pobjegao od ku\u0107e u Split, jer se i on \u017eelio \u0161kolovati a ne ostati na selu….Djed Petar je iznad svega \u017eelio da njegov sin postane kotarski lije\u010dnik u Imotskom, jer je u tome vidio vrhunac karijere i uspjeha za svoga sina, a dakako i za sebe. Da ga za to pridobije, \u010dini se da je djed Petar dotad najdublje posegnuo u kesu i obe\u0107ao sinu u Imotskome sagraditi ku\u0107u. Ku\u0107a dr. Domljana na dnu Pazara od bijeloga klesanog kamena s lukovima u prizemlju, okru\u017eena lijepim vrtom i danas je najljep\u0161a ku\u0107a u Imotskome, pred kojom svaki posjetilac zastane. U doba moje mladosti, nad lukovima koji su nosili terasu nadvijala se glicinija koja je svojim svijetloplavim grozdovima davala ovoj ku\u0107i neku poeti\u010dnost, koja nije bila uobi\u010dajena u imotskome kraju. Nije mi poznato koliko dugo je ku\u0107a gra\u0111ena, tko je bio projektant, ali morao je to biti netko iz mediteranskog podneblja, a niti koliko je ko\u0161tala, ali znam da je djed kao bri\u017ean gospodar bdio svakodnevno nad gradnjom, nadzirao majstore i jednoga toplog srpanjskog dana 1932, dva mjeseca prije moga ro\u0111enja, zaspao od umora na hrpi vla\u017enog pijeska na gradili\u0161tu i tako zaradio upalu plu\u0107a od koje je umro ne do\u010dekav\u0161i zavr\u0161etak gradnje…. Dok se ku\u0107a gradila mi smo stanovali stotinjak metara ni\u017ee u ku\u0107i Lazara Tadi\u0107a oko koje je zavijala cesta i tu smo, kao \u0161to pokazuju stare fotografije, ro\u0111eni moj brat Zlatko i ja, a \u010dini se da smo u ku\u0107i Tadi\u0107 ostali barem jo\u0161 godinu dana, tako da smo u novu ku\u0107u uselili vjerovatno tek 1933. godine, a najkasnije u prolje\u0107e l934. godine. Petrova udovica, baba Ujevu\u0161a, ostala je \u017eivjeti s nama, a otac se brinuo i za udovicu svoga brata Petra, u\u010diteljicu Jelku Kalafato koja je rodila k\u0107erku Ljiljanu nakon mu\u017eeve smrti i nije se vi\u0161e udavala. Tako je moj otac u svojoj trideset i petoj godini postao glava brojne obitelji s mnogim obavezama i velikom odgovorno\u0161\u0107u. Baba Mara je \u017eivjela s nama u ku\u0107i sve do na\u0161ega odlaska u Zagreb. Te\u0161ko je podnijela kad je otac sa starijim bratom Zlatkom, da izbjegne sve \u010de\u0161\u0107em \u0161ikaniranju politi\u010dkih neistomi\u0161ljenika (usta\u0161a), pobjegao u kolovozu 1942. u Zagreb. A kad smo sredinom prosinca iste godine i mi s mamom oti\u0161li za njima a ona ostala sama u ku\u0107i, nakon par dana je umrla. Nije bila bolesna, kad smo ne\u0161to prije Bo\u017ei\u0107a primili vijest o smrti, znali smo da je umrla od tuge za nama……”<\/p>\n\n\n\n
Fotografija i Rodoslov u arhivi Davorke Deur<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u017darko Domljan sa ocem Lujom ispred kojeg stoji, bratom Zlatkom i sestrom Majom na splitskom kupali\u0161tu Ba\u010dvice u srpnju 1937. godine. Dr \u017darko Domljan, povjesni\u010dar umjetnosti, leksikograf, politi\u010dar te prvi predsjednik Sabora Republike Hrvatske rodio se u Imotskom na dana\u0161nji dan, 14. rujna 1932. godine, a umro je u Zagrebu 5. rujna 2020. godine. \u017darkov […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3242,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,15],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3241"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3241"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3241\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3244,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3241\/revisions\/3244"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3242"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3241"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3241"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3241"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}