Sje\u0107anje moje slikom zbori\u2026.Kad gluhu ti\u0161inu propara cvrkut, kad se prospu svi akvareli nebeski, tre\u0161nja u cvatu mirisom zarobi\u2026.Odrastanje u bajkovitosti okru\u017eenja navrati u trenutku i odvije se galerija slika neponovljivosti do\u017eivljenoga. Svi mi pamtimo te blistave trenutke. Ukorijenili su u nas lijepe i radosne dane, op\u010dinili nas va\u017enim mjestima gdje smo se napajali nektarima. Hodo\u010dastili smo im svakodnevno. Znali smo mi kako je u Splitu stari Plac, Kirigin i Bellevue, ali\u2026.Na\u0161 grad je imao Kavanu, Betun i teta Lelu. Bo\u017ee, koji trolist svih gu\u0161ti. Svita za sve generacije, a smje\u0161ten ba\u0161 u na\u0161oj ulici. Bili smo miljenici Boga velikoga, jer tamo gdje se Jezero uranjalo u Pjacu ukovitlila se kultna mjesta Grada moga, srce Imotskoga. Kavana opisana i opjevana, Betun tek sje\u0107anjem \u017eivi, a mnogi od nas nose i sliku bijele table na kojoj je pisalo “Slasti\u010darnica Lela”. Na\u0161a pa\u0161ticerija…Liguti\u0107a “\u0107o\u0161a” ranom zorom opojnim mirisima nabijala je zrak nad na\u0161im kvartom. Slatki mirisi lelujali su skalinama, ulazili u svaki kutak na\u0161ih ulica. Mamili su na brzinski trk do teta Lele, jedan vanil koluti\u0107 i mmm, \u010dudesno, u ustima otopljeno, a nepce utopljeno u okusu gu\u0161ta li gu\u0161ta. Te\u0161ko je bilo ne zalijepiti se na uzak, ali visoki izlog sa \u010detiri staklene police ure\u0161ene delicijama. \u0160kartoceti, ma\u010diji jezici, krempite, marcipanske figurice punjene bajamima i krokantom, fave dei morti, rafioli i u dnu, poneka torta ukra\u0161ena bijelim bajamima, \u0161parogom i naj\u010de\u0161\u0107im natpisom: “Sretno i \u017eivjeli Mladenci”. Do nje uvijek gvantijera fjoki\u0107a od krokanta, ko\u0161ara od krokanta napunjena sjajnim celofan\u010di\u0107ima svilenih bombona. Te\u0161ka drvena vrata, gotovo uvijek otvorena i iza du\u010dan\u010di\u0107. Tek jedan stol, dvije stolice, milje, vazica sa svje\u017ee ubranim cvijetom i dvije drvene vitrine, a u njima nije bilo \u010dega nije bilo. Iza pulta sitna, a Velika \u017eena. Na\u0161a teta Lela Pavi\u0107 ro\u0111ena Vodanovi\u0107 (!908-2000) umrla je u Zagrebu 2000. godine. Uvijek nasmijana ta dobrodu\u0161na \u017eena bila nam je omiljena svima. Zvala nas je “dica moja”, a nas bi oplavio ponos. Za na\u0161u kupovinu nikada nije upotrijebila bakrenu vagu na pultu. Uzela bi papir, smotala \u0161kartoc, prepunila ga i pru\u017eila uz uvijek isti savjet: “To poslije ru\u010dka”. O draga na\u0161a teta Lela nikada nije doznala za neposluh i kojom brzinom bi \u0161kartoc bez mrvice kola\u010da letio u ko\u0161 ispred Apoteke. Brzdavi, oblizali bi i usnice i prste u strahu da ne ostavimo trag delicije. Ona bi tisu\u0107u puta pre\u0161la onaj jedan metar iz du\u0107ana do vrata kuhinje, a mi smo stra\u017earili. Pomagali smo joj strugati limove, punili si\u0107e vodom i kao oma\u0111ijani brzinom kojom bi gomilu tijesta na mramornoj plo\u010di pretvarala u slatke kola\u010de. Bila je ma\u0111ioni\u010dar u na\u0161im o\u010dima. Vrele, mirisne kola\u010de zasipala je \u0161e\u0107erom i nizala na dugi \u0161tap. Li\u010dili su na bakarske tvrde kola\u010di nanizane u duzinu na konop, samo ukusniji neusporedivo. Mlije\u010dni, \u0161e\u0107erni, bo\u017eanstveni. Te\u0161ko bi bilo zamisliti bilo koji doga\u0111aj bez teta Lelinih savr\u0161enih gulozarija, torti i kola\u010da svih vrsta i oblika koje smo jeli i o\u010dima. Besprijekorna majstorska djela iz ruku drage i vrijedne \u017eene. Uz nju sam zavoljela praviti kola\u010de i pamtim najdra\u017ei kompliment mojega brata Ton\u0107a-Ti si na\u0161a teta Lela, tri rije\u010di za ponos kao da sam osvojila vrh Svijeta. Teta Lela je sada tek toplo sje\u0107anje i nije uzalud ona da \u017eivimo koliko i sje\u0107anje na nas. Dugo \u0107e \u017eivjeti na\u0161a divna vila jezeranska, njeno znanje smo mnogi upili, danas je puno vje\u0161tih slasti\u010darskih ruku u na\u0161em Gradu-naprijed lijepe moje “vridnice” TRADICIJA JE NA NA\u0160OJ STRANI!<\/p>\n\n\n\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107 (1980) Cvit iz kamena<\/p>\n\n\n\n
Torta Katarine Zrinjske iz bilje\u017enice recepata teta Lele<\/p>\n\n\n\n
U\u010dini tvrd snijeg od 6 bjelanjaca, a umije\u0161aj 66 dkg \u0161e\u0107era, od 1 1\/2 limuna sok, 58 dkg oguljenih samlivenih bajama. Ovu smjesu stavi u 2 forme u slabu pe\u0107 da po\u017euti. Kad tortu sastavlja\u0161 u\u010dini ovako uzmi jedan kolobar od torte i nama\u017ei ga bilo kojom marmeladom, na ovo stavi \u010dokoladu u tortu, opet ma\u017ei \u010dokoladom tortu, kremom i pokrij drugim kolobarom od torte. Cijelu nama\u017ei marmeladom i polij limunovim ledom i nakiti je lijepo po ukusu.<\/p>\n\n\n\n
Fotografija tete Lele Pavi\u0107 snimljena 1980. godine u Imotskom u arhivi Dare Mandi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sje\u0107anje moje slikom zbori\u2026.Kad gluhu ti\u0161inu propara cvrkut, kad se prospu svi akvareli nebeski, tre\u0161nja u cvatu mirisom zarobi\u2026.Odrastanje u bajkovitosti okru\u017eenja navrati u trenutku i odvije se galerija slika neponovljivosti do\u017eivljenoga. Svi mi pamtimo te blistave trenutke. Ukorijenili su u nas lijepe i radosne dane, op\u010dinili nas va\u017enim mjestima gdje smo se napajali nektarima. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3177,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3176"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3176"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3176\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3278,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3176\/revisions\/3278"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3177"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3176"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3176"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3176"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}