Vrijeme je u kojem nas priroda velikodu\u0161no dariva podastiru\u0107i nam nebrojene nijanse zelene boje, ure\u0161ene \u0161arenim cvije\u0107em svih oblika i koloritom koji nas ljepotom raspame\u0107uje. Mirisi rasko\u0161i plove povjetarcima mame\u0107i sve p\u010dele k nektaru koji \u017eivot zna\u010di. Reko\u0161e nam kako posudismo \u010darobnu kuglu Zemaljsku od budu\u0107ih generacija. Mi je preotesmo. Gea se buni, samo da se ne strese. Okrenimo se i upijmo sve ljepote krajolika s kojim lije\u017eemo, dok ga Mjesec srebrom kupa, lijepa su na\u0161a praskozorja, dok se u istoj toj ljepoti budimo. Sjetih se prolje\u0107a i perivoja moga grada. Vidjeh Gaj. Na\u0161 Gaj, moj Gaj. \u010cudesno prelijep. Svakim na\u0161im uranjanjem u njegove \u010dari otkrivali smo kako je druga\u010diji, osebujniji, zeleniji, rascvjetaniji\u2026..S asfalta pru\u017eila se makadamska cesta vijugaju\u0107i podno bujnih borovih kro\u0161nji. Na njoj nekoliko plitkih terasica s drvenim klupama, a na njima uvijek netko. Stari da se odmore, mladi da se porazgovore, a najmla\u0111i da arije udahnu nakon cingarele, \u0161tapom ucrtane u pra\u0161ini na cesti. Gaj je bio cilj svake \u0161etnje jednako kako je i svaka \u0161etnja bila s ciljem. U njemu smo brali pinjole, sakupljali \u0161i\u0161ke za \u0161kolske pe\u0107i, \u010distili borov prelac , vra\u0107ali mu se \u0161etnjama i gotovo cjelodnevnim izletima u dane vikenda. To su bili piknici \u0161to te po\u010daste slatkim umorom. Veliko igrali\u0161te u srcu Gaja, \u010diji bi ju\u017eni zid tih dana trpio te\u017einu svih jakni i \u0111empera dok su se vlasnici u grupama takmi\u010dili. Tko \u0107e bolje, a tko br\u017ee. Igrao se nogomet, grani\u010dar, grleno je bilo\u00a8\u00a8Po\u0161la majka s kolodvora\u2026..A tek koje muke Tantalove bija\u0161e na\u0107i one koji se posakriva\u0161e u prostranstvu Gaja nakon one\u00a8 Eci peci, pec\u2026Nekoliko skala po sredini igrali\u0161ta vodilo je u famozni Napretkov restoran. Okrugli stolovi, a oko njih na\u0161i stari. Miris pe\u010denja i onih gulozih bokuna sa ro\u0161tilja, namirisali su zrak. Pe\u010dene paprike sa previ\u0161e luka okupane u ulju i kvasini tjerali su pogled na na sendvi\u0107e. Polumjesec i pletenica, prerezani pa napunjeni pe\u010denim kobasicama, \u010devap\u010di\u0107ima ili moj omiljeni sendvi\u010d s mortadelom. Jo\u0161 i danas \u010deznem za onim okusom i mirisom koji je nadaleko otkrivao \u0161to je unutar kruha. Danas ni kruh nema onaj okus, plastificirana “gumeleza” kao i mortadela. Zaglu\u0161uju\u0107i zvuk proizvele bi \u017ei\u010dane gajbe s praznim bocama kokte. Veliki ma\u0161teli puni komada leda bili su popunjeni pivom, vinom i bocama soda \u2013vode. U\u017eivalo se, dru\u017eilo, smijeh je zatomljavao \u017eamor. Vijugavo me\u0111u stolovima, svako malo \u0160ime \u017eonglira sa pet, \u0161est punih pijata u rukama. Posebno je bio brz kada bi koje dijete po\u017eeljelo sladoled iz cilindri\u010dna lonca poklopljena komadom daske. Nekako se \u017eivjelo za te odlaske u na\u0161 park. ,\u010cesto su tamo i na\u0161i glazbari odr\u017eavali koncerte. \u010cini mi se cijeli grad je bio u Gaju, na\u0161oj ljetnoj pozornici gdje borovi nebu hrle, a cvr\u010dci neumorno pjevaju ode rajskoj grudi bo\u017eanskih perivoja. Mnogi bi se povukli na deke u hladovinu. Mi bi \u010ditali kultni Plavi vjesnik i legendarnog \u0160vr\u0107u dok se ne bi za\u010dula muzika sa okruglog podija u kutu restorana. Svi bi poskakali, a mi bi kao oma\u0111ijani gledaliplesa\u010de poku\u0161avaju\u0107i iskopirati korake valcera, tanga, polke i kvadrilje. Normalno, s malo ili nimalo uspjeha. Svakako mnogi smo u Gaju napravili prve plesne korake, a usavr\u0161ili se na jezeru uMare. Od\u0161etali bi i do fontane koja je kroz cijev zabodenu u hrpu kamena \u0161ikljala vodu visoko u zrak. Okrugli betonski bazen obgrljen mahovinom i ponekom paprati po\u010desto je poslu\u017eio za osvje\u017eenje. Krunski dragulj Gaja bija\u0161e botani\u010dki vrt. Na ulazu dva kamena stupa sa betonskim vazama u kojima su se tiskale \u010duvarkuce. Pje\u0161\u010dane staze, umiruju\u0107i drvored \u010dempresa, aleja botani\u010dkekolekcije. Versajske kaskade prepune truda koji se okitio bla\u017eenstvom i ljepotom. Stotine biljki je raslo u njemu i sve su bile uronjene u nezaboravan, reski miris na\u0161ega vriska. Tamo smo hodo\u010dastili i \u0161kolskim izletima. \u010cini mi se da su mnogi Varu\u0161ani tamo do\u017eivjeli ljubav na prvi pogled, oma\u0111ijani izgledom vrta i predivnim primjercima cvjetnica. Nigdje kao tamo ne pjevaju frzelini, streloviti su nadleti orla i zlokobni kru\u017eni letovi jastrebova. \u0160uma bi utihnula, a onda bi se opet nebom razlio cvrkut ptica. Nestvaran je bio i zvuk vjetra kada bi se provla\u010dio kroz borove grane i tupi udarci raspucalih \u0161i\u0161ki o kamenje. Neopisivo i misti\u010dno. Tamo negdje pod borovima mo\u017eda su i sada poplavile ljubi\u010dice ,a put Borka okitio \u017euti jaglac. Da li sada tamo suri orao gnijezdo vije ili\u2026\u2026.<\/p>\n\n\n\n
.Danas sje\u0107anje moje zbori, nema vi\u0161e toga Gaja u Gradu na Gori <\/p>\n\n\n\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107- “Cvit u kamenu”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Vrijeme je u kojem nas priroda velikodu\u0161no dariva podastiru\u0107i nam nebrojene nijanse zelene boje, ure\u0161ene \u0161arenim cvije\u0107em svih oblika i koloritom koji nas ljepotom raspame\u0107uje. Mirisi rasko\u0161i plove povjetarcima mame\u0107i sve p\u010dele k nektaru koji \u017eivot zna\u010di. Reko\u0161e nam kako posudismo \u010darobnu kuglu Zemaljsku od budu\u0107ih generacija. Mi je preotesmo. Gea se buni, samo da […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3147,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3146"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3146"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3146\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3687,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3146\/revisions\/3687"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3147"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3146"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3146"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3146"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}