Ivan Kri\u0161ti\u0107 Gajtan, sin Stipana i An\u0111e, nesu\u0111eni fra Gajetan ro\u0111en je 22. srpnja 1888. godine u Podbablju, a umro je 19. prosinca 1963. godine u rodnom zaselku Hr\u0161\u0107evani i oti\u0161ao u legendu. Imotska krajina sredinom pro\u0161log stolje\u0107a poznavala je ljude na granici legende i zbilje, poput Marijana (Juri\u0161i\u0107a) iz Vira, Mate (Solde) Starinskog, Ivana Kri\u0161ti\u0107a Gajtana, za kojega se pri\u010dalo da je uzeo redovni\u010dko ime fra Gajetan, a onda je, zbog psihi\u010dkih smetnji, napustio \u0161kole i postao pu\u010dki apostol. Gajtan je bio boem, dobri\u010dina, redoviti posjetitelj svih derneka, na kojima bi obvezno odr\u017eao i pokoji govor. Sredinom pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a svake srijede u Imotskom bi razgovarao sa spomenikom partizanki Vidi, kojoj je nagovje\u0161tavao njezin brzi odlazak dobacivaju\u0107i “Vido, Vido, visoko si se propela, a promini li se plan komande, kako \u0107e\u0161 vrcit”, i jo\u0161 za njegova \u017eivota taj je ru\u017eni spomenik maknut s trga. Gajtana, u narodu popularnog starca iz Hr\u0161\u0107evana premlatio je jedan milicionar te je od posljedica batina ubrzo umro. Gajtan je platio glavom obi\u010daj da kao \u201cnarodna luda\u201d govori upravo ono, \u0161to narod misli. A svakome tko postane \u017eivom legendom pripisuju mnoge zgode koje mo\u017eda i nisu istinite. Tako i o Gajtanu pri\u010daju kako je odgovaraju\u0107i misu ponavljao i fratrove psovke, kako je \u2018lizao oko Vide po\u010dinju\u0107i uvijek rije\u010dima: ,,Seko Vido, ne \u017eelin ti zla koli\u2019 seki Ani, ali odnit \u0107e i tebe \u0111ava\u2026\u201d Pri\u010daju tako da je nakon svjetskog rata Gajtan poru\u010dio graditeljima novog kamenog mosta preko Vrljike: ,,Pametno ste u\u010dinili \u0161to ga premo\u0161\u0107ujete poprijeko, s jedne na drugu obalu, a da ste krenili uzvodno, nikad taki most ne bi napravili!\u201d O njegovim neobi\u010dnim besjedama, govorima i dogodov\u0161tinama pisalo je dvadesetak imotskih pisaca, publicista i kroni\u010dara (Dinko \u0160tambak. fra Vjeko Vr\u010di\u0107, Ivan Raos, Anka Petri\u010devi\u0107, Petar Gudelj, Mladen Kljenak\u2026). Dinko \u0160tmbak u “Pri\u010di o Gajtanu” pi\u0161e; “Ponekad bi se zaustavio pred radnjom, pred \u0107epenkom na kom je uvijek netko sjedio, slavni Gajtan, Gajtan Kri\u0161ti\u0107, rod, mnim, mom splitskom u\u010ditelju. Gajtan je najavljivao svoj ulazak u Imotski laganim urlanjem koje je raslo u pravo urlikanje, vu\u010dje zavijanje, lisi\u010dje \u0161tektanje. “Prispio je Gajtan”, govorilo se po mjestu, govorkalo pred \u0161kolom, \u0161aptalo u razredu. Ajde jednu o njemu. \u0160e\u0161ir, sad \u0161e\u0161ir, sad vojni\u010dka kapa propale Austro-Ugarske, ponekada turban, a na \u0161e\u0161iru, kapi ili turbanu repi\u0107 koko\u0161ji, sokolov, vu\u010dji, lisi\u010dji ili stru\u010dak kadulje ili smilja ili bilo kojeg planinskog cvije\u0107a, jer Gajtan je neumorno gazio planinama, prelazio pje\u0161ke i Biokovo, spu\u0161tao se k moru kod Makarske……Sretaju\u0107i znance i neznance, sve je pozdravljao nazivaju\u0107i \u017eene sestrama i sestricama, ljude bra\u0107om ili rodom. “Rode moj!”, izgovarao je pla\u010dljivim glasom. O\u010di \u017eivahne. Krstario je ulicama unose\u0107i u njih veselje, galamu, a kad bi njegov glas uletio s ulice u razred, okretali smo glave k prozorima. Zbogom, nauko, jer “prispio je putnik sa brda sa planine” (na\u0161a pjesma i igra). Rekoh da je Gajtan zastajkivao i pred stri\u010devom postolarijom, nikada nije sjedao na kameni \u0107epenak, zaurlao bi, lupnuo \u0161tapinom o zemlju, zatim, najprije iz tihana, zapjevao bi kratki odlom\u010di\u0107 iz evangjelja po Matiju, po\u010detak na latinskom, nastavak na hrvatskom, a tada mu je glas zaista prelazio u vu\u010dje zavijanje. Zatim se smijao, cerekao, plakao, lelekao, ljubio svoju kvrgavu \u0161tapinu, bacao se na koljena, cjelivao zemlju, blagosiljao \u0161tapom postolare, prolaznike prave\u0107i \u0161tapom znak kri\u017ea, a onda je iznosio svoje planinske do\u017eivljaje….”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ivan Kri\u0161ti\u0107 Gajtan, sin Stipana i An\u0111e, nesu\u0111eni fra Gajetan ro\u0111en je 22. srpnja 1888. godine u Podbablju, a umro je 19. prosinca 1963. godine u rodnom zaselku Hr\u0161\u0107evani i oti\u0161ao u legendu. Imotska krajina sredinom pro\u0161log stolje\u0107a poznavala je ljude na granici legende i zbilje, poput Marijana (Juri\u0161i\u0107a) iz Vira, Mate (Solde) Starinskog, Ivana […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3113,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3112"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3112"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3112\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3189,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3112\/revisions\/3189"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3113"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3112"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3112"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3112"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}