{"id":3078,"date":"2021-02-16T20:59:10","date_gmt":"2021-02-16T20:59:10","guid":{"rendered":"http:\/\/stari-imotski.com\/?p=3078"},"modified":"2021-02-16T21:02:49","modified_gmt":"2021-02-16T21:02:49","slug":"3078","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=3078","title":{"rendered":"Bakova povorka 1973. godine"},"content":{"rendered":"
\n
Imotski, detalj sa Bakove povorke 1973. godine, u grupi hipija na imotskom Pazaru sjede s lijeva: Mercedes Brekalo, Jagoda Zuji\u0107, Mirjana Penovi\u0107, tri nepoznate djevojke i Miomir \u017du\u017eul.<\/div>\n
Jutros je bura nemilosrdna u svojim naletima. Nosi nje\u017ean lapta\u0161 sa Biokova. Razigrava latice bajamovog cvijeta odnose\u0107i zadnje tragove jesenjeg li\u0161\u0107a. Staklo pod injem, a u kominu pucketa. I buknu sje\u0107anje na dane najljep\u0161e, velja\u010da je i Poklade. Vrijeme kada je moj grad u\u017eurban, pomalo funcutski, ali grohotom nasmijan.<\/div>\n
Tko se pred Bakom skrio<\/div>\n
Magarac je bio<\/div>\n
Ko kenjac ostario<\/div>\n
Na potki sje\u0107anja grop nesta\u0161ni od prvih koraka. Zgrada suda, podrum. Na\u0161 raj, na\u0161 vrti\u0107 i tri an\u0111ela \u010duvara. Na zvuke mar\u0161a poredani uz konop smo mahali glazbarima, a onda u povorku. Ponos, radost va\u017enost i onaj neopisiv osje\u0107aj, kako volim \u0161to sam \u017eitelj Cvijeta iz kamena, moga grada bezvremena. Bilo je patuljaka, gljivica, ali i gluma\u010dka ekipa u kostimima iz predstava. A tek oni, nestvarni, a opet nama dobro znani na\u0161i me\u0161tri od Parade i veselja. Bako u kolima, do njega Gajtan i pla\u010d neutje\u0161an, oni oko njega (Braco, Mili, Ado, Sveto, Mijo, Sveto, Cokan, tko bi ih nabrojio) ti divni ljudi koji su nam utkali ljubav za ma\u0161karama, ludovanjima i od njih smo nau\u010dili grleni:<\/div>\n
Dobro do\u0161a stari Bako<\/div>\n
I\u0107e, pi\u0107e za te svako<\/div>\n
Obilno je pripravljeno<\/div>\n
I peee\u010deeeno<\/div>\n
I vaaareeeno<\/div>\n
Simfonija, imotska oda radosti i sada im glasove \u010dujem, to se ne zaboravlja. Moj grad ima dugu, neprekidnu tradiciju “ma\u010dkaranja” Izraz je jak i mo\u0107an kao sve one “ma\u010dkare” mojih sje\u0107anja. A \u0161ta nije \u0161etalo gradom i prije i poslije povorke, a u njoj i staro i mlado u odori poruke ili one “mus”. Nevjerojatno, ali nikada ne osje\u0107a\u0161 umor iako ti od hodanja noge odrvene. Ili pjevaju, ili se deru pod ponistrama mudro zbore\u0107i ili pak na dugom \u0161tapu sa krpicom na vrhu umo\u010denom u patinu za cipele (obavezno crna) “mr\u010de”, \u0161anta\u010de i kurijo\u017ea\u010de \u010ditaj \u0107akulone po\u010divale u miru, valjda je taj obi\u010daj izumro. \u010cini mi se da se Afrika mogla nahraniti od bra\u0161na tog dana prosutog po onim danas izumrlim \u0107akulonama, aljkavim lin\u010dinama, neuma\u010dkaranim lju\u0161turama od ljudi koji su cijelu godinu nosili iste maske nebitnosti. A vino ispijeno, iz ba\u010dava proliveno moglo je gasiti najve\u0107i po\u017ear, hektolitri, majke mi. \u0110ele\u0161trica (RIP) je bila profesionalna narika\u010da za njegovim viso\u010danstvom. To je tako bilo upe\u010datljivo i dirljivo, da je kojim slu\u010dajem oplakivala Krnju u Crnoj gori, bila bi ona pam\u0107ena kao prvi tajkun grada, a ne ovi neuma\u010dkarani, danas pofudrani, koji nikad za na\u0161im Bakom suze pustili nisu. Bezosje\u0107ajni, eto. Mo\u017eda zapla\u010du ovu godinu, Bako je stariji i nemo\u0107niji, a i Bogu nije drag, a kamoli narodu, koji ga kao najbolju janjetinu okrene na vatricu. Neka gre\u0161nik bude plam, vatra i pepeo. Koliko li je “vatrenih, paljivih, ucelofanjenih” istina ostavio stari Bako, i SUP je bio prezaposlen, a plavi an\u0111eli prekobrojna de\u017eurna maska. Da smo mi poslu\u0161ali \u0161to nam zbori stari Bako, sretan bi danas bio svatko. A tek kostimi nebrojeni, rukom \u0161iveni i krojeni “pomnjom” obu\u010deni. Festival boja, pari\u0161ka elegancija, imotska kreacija \u010duda nevi\u0111enih. Bo\u017ee dragi da mi je slike nekih kostima barem. Nije da su moji bili manje u trendu, ali neke si po\u017eeliti morao. Koliko \u017ertve je bilo njima prine\u0161eno. Eto jedne godine trebaju \u0161ljokice, a nema, eeee ima bo\u017ei\u0107nih “baluna”, tu\u010dka u ruke i eto \u0161ljokica i za suside, a mi zvijezde repatice, sjajnije od Helijeve ko\u010dijice. A onda hippie sitl i bum u Slobodnu, ne bi da smo Janis Joplin, Jimi Hendrix, Bob Marley i naslov bija\u0161e “Evropeizirana imotska mladost”. Nema pojma \u010dovjek \u0161to to Amerika bije\u0161e, a jo\u0161 manje “U Ameriku tija bi po\u0107”. Taj naslov pamtimo, jer smo u \u0161koli dobili neopravdano, plus kuku za pr\u0161ut od divnog, meni predragog profesora Bili\u0107a. Neponovljivo. ali isplatilo se. Mislim da smo htjeli stariti kao oni aktivni bra\u010dni parovi, rotori svakog nesta\u0161luka, plesa\u010di do jutarnjih sati. Pamtim jednu masku, Fratar i \u010dasna, Ples virtuoza na stolu, a u njoj nama svetinja i njegova supruga:<\/div>\n
Oj la dorija oj la dora<\/div>\n
Od tebe nema boljeg stvora<\/div>\n
Nit bolje du\u0161e maestro na\u0161<\/div>\n
Sad me\u0111 an\u0111elim po\u010diva\u0161<\/div>\n
Les Dieux son tombes sur la tete, kad su vidjeli an\u0111ela koji nema trubu ve\u0107 jedan posve njima novi instrument, a on virtuoz magije nota. Koliko toga kriju Krnjevali Imotskoga. Obilje blaga Bo\u017eijeg i neiscrpne originalnosti od XVIII stolje\u0107a mo\u017ee svatko vidjeti u jednom predivnom uratku na\u0161e Go\u0161e. Hvala draga za tu arhiviranu, sa\u010duvanu ba\u0161tinu nam i sve radosti Bakovih dana. Uh koliko bi i ja pisala, ali ne\u0107u, svatko ima jedan komadi\u0107 sje\u0107anja, s njim ekipa na sunce, onako revnosno kako je na\u0161a Ljubica nastavila sa kostimima i ne samo ona. Bravo za svih koji di\u0161u ove dane kroz obilje\u017eavanje Baka, Krnje, Svite, pe\u010dene kro\u0161tule, fritule, u\u0161\u0107ipke i pa\u0161ticade. Sve na radost u veselju, smijehu, pjesmi i onoj besidi od ma\u010dkara. Ja \u0107u daleko misliti na grad u ludilu i ekstazi, a moja prva misao je, \u0160to li Braco ovu godinu kuva u Krnjinu loncu? Jedinstveni moj Braco, sretna maskota mojih karnevala i pokreta\u010d svake liposti. On, taj na\u0161 mali Zenov je veliki Me\u0161tar svih Ma\u0161kara i ovo sigurno zna svaki Varu\u0161anin. Da, grad je ulica, zid, kamen, skalinade, prelijepi okoli\u0161, ali du\u0161a grada su ljudi, ba\u0161tinici i nastavlja\u010di svih na\u0161ih pre\u0111a koji nas tradicijom zadoji\u0161e. Cvijete moj kameni, na gori \u0161\u0107u\u0107ureni, u misli moje usidreni, na vijeke, kao i sada nek ti sretno bilo, otkucaj srca budu ti predobri ljudi iz Varu\u0161a, na\u0161eg Varu\u0161a koji je u pripremi za jo\u0161 jedne Bakove sve\u010danosti.<\/div>\n
<\/div>\n
<\/div>\n
Mercedes Ceda Marinkovi\u0107<\/div>\n
<\/div>\n
<\/div>\n
Fotografije u arhivi Mercedes Cede Marinkovi\u0107<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n
\n
<\/div>\n
\"ceda<\/a><\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imotski, detalj sa Bakove povorke 1973. godine, u grupi hipija na imotskom Pazaru sjede s lijeva: Mercedes Brekalo, Jagoda Zuji\u0107, Mirjana Penovi\u0107, tri nepoznate djevojke i Miomir \u017du\u017eul. Jutros je bura nemilosrdna u svojim naletima. Nosi nje\u017ean lapta\u0161 sa Biokova. Razigrava latice bajamovog cvijeta odnose\u0107i zadnje tragove jesenjeg li\u0161\u0107a. Staklo pod injem, a u kominu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3079,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[21],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3078"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3078"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3078\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3085,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3078\/revisions\/3085"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3079"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3078"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3078"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3078"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}