{"id":3020,"date":"2021-01-13T17:23:51","date_gmt":"2021-01-13T17:23:51","guid":{"rendered":"http:\/\/stari-imotski.com\/?p=3020"},"modified":"2021-04-22T19:58:29","modified_gmt":"2021-04-22T19:58:29","slug":"dr-petar-cumbelic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=3020","title":{"rendered":"Dr Petar \u010cumbeli\u0107 -“Sli\u010dice iz djetinjstva u Imotskom”"},"content":{"rendered":"
\n
Dr Petar \u010cumbeli\u0107, (1933.), pomorski kapetan, sveu\u010dili\u0161ni profesor i znanstvenik, unuk slavnog imotskog u\u010ditelja An\u0111ule Bitanga izdao je 2020. godine knjigu pod nazivom<\/div>\n
“Plovidbe sje\u0107anjima”. https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?id=13528<\/a>.  Knjiga u kojoj se ni\u017eu pri\u010de i pripovijetke je izuzetno zanimljiva, dinami\u010dna, originalna i pou\u010dna, Autor je dio djetinjstva godina 1942.\/1943. proveo u Imotskom koje o\u017eivljava u nekoliko pripovjetki. U nastavku se daje  tekst iz pripovijetke “SLI\u010cICE IZ DJETINJSTVA U IMOTSKOM”:<\/div>\n
Sli\u010dica prva<\/div>\n
U Splitu sam se rodio, ali odmah, nakon par dana, kad se je majka oporavila, krenuli smo put Imotskog. Za\u0161to nam se ovako \u017eurilo? Porod je bio iznimno dugotrajan i te\u017eak. Malo je falilo da majka i ja zajedno po\u0111emo na Vrata Svetoga Petra. Pri\u010dala mi je teta Marija Tripalo,koja me je prva u ruke uzela, da mi je glava sli\u010dila balancani, kako po
\nformi tako i po boji. Mi u Dalmaciji znamo \u0161to je bal\u00e0nc\u0101na, drugi, pak, ovo ukusno i hranjivo povr\u0107e zovu i patl\u00ecd\u017e\u0101n, obje rije\u010di orijentalnog su podrijetla. Porod je bio te\u017eak, a jo\u0161 te\u017ee je bilo mene nahraniti. Nisu mi se svi\u0111ale
\nprsi ni majke ni dojilje. Nisu znali za\u0161to, ali ja sada znam. Mlijeko mi nije dovoljno brzo dolazilo, kako sam ja to \u017eelio. Bio sam dobrog apetita od ro\u0111enja pa do danas i nisam imao strpljenja za stvari koje se polako odvijaju. Sve mora i\u0107i brzo. Vidi mama bit \u0107e jada, ali zna ona dosko\u010diti svakom belaju. Idemo u Imotski, a u barba Pave ima krava i hranit \u0107emo se mlijekom na bo\u010dicu. Ku\u0107a barba Pave je blizu na\u0161e, avlije nam se dodiruju. Svako jutro sluge krave
\nmuzu. Mama i ja stigli smo u Imotski u srpnju 1933. godine mo\u017eda ba\u0161 ovim autobusom na Slici 1.
\nNaime, obitelj Bori\u0107 imala je autobuse i dr\u017eala liniju Imotski Split. Svako jutro Mila – sluga barba Pave – donosi svje\u017ee pomuzeno mlijeko. Mama ga prokuha, ohladi na temperaturu tijela, malo razbla\u017ei kamilicom, ulije u bo\u010dicu, na bo\u010dicu stavi \u0107u\u0107in s pro\u0161irenom rupicom, da mlijeko br\u017ee dotje\u010de, i meni je gurne u usta. U Imotski sam stigao jedva \u017eiv – sama kost i ko\u017ea. Nakon dva mjeseca vra\u0107amo se u Split. Tata do\u010dekuje autobus. Mama veselo izlazi sa mnom u naru\u010dju, ugleda tatu i pru\u017ea mu mene. On ne\u0107e da me primi! Ne prepoznaje me. Vidi ogromno debelo dijete.
\n– Nije to moj Petar, vrti se tati po glavi. Vjerojatno me je prepoznao tek kad sam se razgalamio. Rodio sam se 18. srpnja 1933., a kr\u0161ten 6. rujna iste godine u crkvi Sv. Petra i to nakon povratka iz Imotskog. U ono doba obi\u010daj je bio djecu odmah krstiti, da ne bi nekr\u0161tena umrla. Za\u0161to mene nisu odmah krstili? Valjda im je bilo neugodno jer sam bio
\nsav jadan i mr\u0161av, a od gladi stalno sam se dre\u010dao. Trebalo me je malo dotjerati da bih se mogao u konkatedrali krstiti. U ono doba crkva Sv.Petra bila je odmah povi\u0161e Pazara. Sru\u0161ena je u bombardiranju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ime sam dobio po djedu Petru, a kao \u0161to znate ime dolazi od gr\u010dkog petrus i zna\u010di stijena. Jo\u0161 su Izrael\u00ed\u0107ani imenu pridavali poseban zna\u010daj. Kasnije i Rimljani. Latinska je izreka: – Nomen est omen – Ime je znak.
\nIsus veli \u0160imunu: – A ja tebi ka\u017eem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit \u0107u Crkvu svoju, i Vrata pakla ne\u0107e je nadvladati. (Mt 16,18) I moje ime zna\u010di stijena. \u0160to se je sagradilo na mojoj stijeni? Malo ali ipak ne\u0161to jest!
\nIntermeco<\/div>\n
Brzo sam pre\u0161ao i na drugu hranu. Najprije na silno vo\u0107e i povr\u0107e koje je moja mama cijedila i na bo\u010dicu mi davala, a vrlo brzo i \u017eli\u010dicom. Brzo sam i rastao, prohodao i progovorio. Nije mi dugo trebalo i da proplivam. Evo me na starom kupali\u0161tu Ba\u010dvice. Mjesec je srpanj, a godina 1934. Ja sam onaj na Slici 2 koji stoji i dr\u017ei kanticu i lopaticu. Meni ovo dijete izgleda starije od 12 mjeseci, a Vama? Stare Ba\u010dvice, od drva izgra\u0111ene i podijeljene na mu\u0161ki i \u017eenski, dio bile su na sredini pje\u0161\u010dane uvale Ba\u010dvice. Gospoda su se kupali u mu\u0161kom dijelu, a gospo\u0111e s djecom u \u017eenskom  Dijelu. Izgleda da se ni onda Hrvati nisu dr\u017eali regula?! Kao \u0161to se vidi, na Slici 3,  polegnuti gospodin polo\u017eio je glavu u krilo gospo\u0111e. Zna\u010di netko od njih je bio na krivom mjestu. Moja se je mama uvijek strogo dr\u017eala regula, a to zna\u010di Van regule. da se je gospodin pro\u0161vercao na \u017eenski dio pla\u017ee. Izgleda da su redari, policajci i \u017eandari imali drugog, pametnijeg posla. U godinama koje slijede prebacili smo se na \u017deljezni\u010dko kupali\u0161te. Tamo nije bilo ni separacije ni segregacije. Moglo se je i skakati u more. Valjda sam imao tri-\u010detiri godine kad sam sko\u010dio. More je bilo dublje od mene. Napio sam se i zagrcnuo. Kako su znali da znam plivati nisu mi odmah do\u0161li pomo\u0107i. O\u010dekivano, mama je prva vidjela i do\u0161la upomo\u0107. Kad smo iza\u0161li govori meni barba Karlo Zorec:
\n– Mali, cijelo \u0107e\u0161 nam more popiti i mi se ne\u0107emo imati gdje kupati!
\nVidim ja da se on meni ruga. Razbjesnio se ja, a izgleda da mi je to uvijek i\u0161lo od ruke.
\n– Govno jedno, j…. ti mater, odgovaram ja njemu.
\nSvi se smiju, a mama se srami. Taj vokabular nisam \u010duo ni od mame ni od tate. Valjda sam skupio s ulice. Oduvijek sam sve vidio, \u010duo i pamtio i lijepo i ru\u017eno.<\/div>\n
Sli\u010dica druga
\nNe sje\u0107am se prvog putovanja u Imotski s Bori\u0107evim autobusom, ali se zato sje\u0107am sljede\u0107ih. Prvo \u010dega se sje\u0107am bile su janje\u0107e glave koje su neki ljudi, mislim \u0161oferi, s apetitom smazali na jednoj od autobusnih postaja. Oduvijek sam volio \u017eivotinje, a i one mene, i danas uli\u010dne ma\u010dke iz mog naselja poznaju zvuk mog auta i skutera pa \u010dim se pojavim evo njih da vide \u0161to sam im donio. Mislim da sam imao oko tri godine i bio sam ljut na sve one koji su sudjelovali u klanju, deranju, kuhanju i jedenju tih glava. Iako sam u svom dugom \u017eivotu jeo pe\u010denu janjetinu, glavu nikad  Nisam. Ne tako davno, prije petnaestak godina, bio sam u pokojnog ro\u0111aka Joza Ba\u0161ice u Saplunari, na otoku Mljetu. Imao je tri kozleta. Ja sam njima i njihovim materama svaki dan nosio jesti. Kad je do\u0161ao dan klanja sjeo sam na skuter i oti\u0161ao. Nisam htio u tome sudjelovati. – Ali jesti \u0107e\u0161 pe\u010dene kozletine,veli meni Jozo.
\n– Ne\u0107u Jozo ni sada, a ni drugi put kad do\u0111em i kad je izvadi\u0161 iz ledare, odgovaram ja.
\nPuno sam puta vozio svoje auto put Imotskog i stalno se pitao gdje je bila ta gostiona, to odmori\u0161te za autobuse, gdje su \u0161oferi kusali janje\u0107e glave. U maglovitom sje\u0107anju ostalo mi je da je bila zavojita uzbrdica. Zaklju\u010dio sam da je to mo\u017eda ona uzbrdica poslije \u0160estanovca. Sedamdesetih i osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kad sam ja tuda prolazio, janjci su se vrtjeli na ra\u017enju i jeli u Cisti Provo. S ve\u0107 probavljenim janje\u0107im glavama stigosmo mi u na\u0161 lijepi Imotski. Nono je imao veliku i lijepu ku\u0107u s velikom avlijom i vrtom. Odmah preko niskog zida, kojeg smo redovno preskakali, bila je avlija i vrt barba Pave, koji se je produ\u017eavao sve do mjesnog groblja \u0110ombu\u0161e.
\nAvlija drugog susjeda Dunde tako\u0111er je grani\u010dila s na\u0161om. Na\u0161 kameni zid bio je \u010dvrst i povezan cementom, ili mo\u017eda klakom. Dundin zid bio je u suhozidu. Popnem se ja s na\u0161eg zida na Dundin i krenem u promenadu. Pomakne se jedan od kamena suhozida i ja se glava\u010dke sunovratim u Dundinu avliju. Prvo \u0161to sam ugledao, kad sam se osvijestio, bilo je
\nmamino zabrinuto lice. Moja glava bila je k’o b\u00e0l\u016bn. Rije\u010d balun dolazi od engleske rije\u010di balloon pa se mi Spli\u0107ani pravimo Englezi i izgovaramo je kao bal\u00fan (baluuun). Hranili su me na slamku. Brzo sam ozdravio, do\u0161ao u normalu i nastavio s planinarenjem. Sada se penjem na ogromno stablo divljeg kestena ili maruna. Strast za penjanjem i pentranjem naslijedio sam od majke. Ona je na tom istom stablu maruna, visoko u kro\u0161njama, kao dijete gradila svoju
\nku\u0107icu i gore nosila svoje bebe i druge igra\u010dke. Ne govore zaludu: – Vo\u0107ka ne pada daleko od stabla!.
\nSli\u010dica tre\u0107a
\nBio sam u prvom razredu pu\u010dke \u0161kole kad je Drugi svjetski rat do\u0161ao k nama u Split. Do\u0161li su Talijani. Do\u0161li su i talijanski u\u010ditelji. Govorili su isklju\u010divo talijanski. Brzo sam se sna\u0161ao jer su svi moji govorili te\u010dno talijanski. Na talijanskom jeziku zavr\u0161io sam i drugi razred. Tata je bio po\u0161tanski inspektor, ali \u010dim su Talijani do\u0161li dobio je otkaz.
\nTra\u017eio je i na\u0161ao mjesto \u0161efa po\u0161te u Imotskom i evo nas ponovno u nonovoj ku\u0107i. Ovaj put tu nam je i prebivali\u0161te.
\nNa\u017ealost nismo dugo ostali, niti godinu dana. Pa i za to kratko vrijeme imam puno lijepih uspomena. Nonova ku\u0107e velika je i lijepa. Ima i prekrasnu avliju s visokim stablima divljeg kestena. Mi smo ih zvali stabla maruna. Ima i lijepi vrt s vo\u0107em i povr\u0107em. Ima ogromnu konobu u dimenziji ku\u0107e potpuno pod zemljom. Ljeti je uvijek hladna, a zimi topla.  konobi je i slavina za vodu iz \u010datrnje. Sve je u moga nona veliko pa je i \u010datrnja ogromna, a kako je navod s ku\u0107e i terase na krovu velik, vode uvijek ima u izobilju. Sje\u0107am se da je tog ljeta 1942. godine nestalo vode u \u010datrnji barba Pave, nonovog prvog ro\u0111aka i susjeda. Dolazili su s konjima, karom (kolima) i ba\u010dvama u nas po vodu, ina\u010de je trebalo i\u0107i na rijeku Vrliku. Preko niskog zida preskakao sam u avliju barba Pave. Njegova avlija bila je jo\u0161 ve\u0107a i s vrtom je sve do \u0110ombu\u0161e dosezala. Tu je sva\u0161ta bilo. Doma\u0107e \u017eivotinje – konji, krave, gudini, koko\u0161i, patke, guske, a mo\u017eda i
\njo\u0161 pokoja vrsta. Tu je bio je jedan veliki, borbeno raspolo\u017eeni gusak.
\nBarba Pave nikad nije tjerao nas djecu iz svoje avlije, ali zato jest njegov gusak. Bje\u017eali smo a gusak nas je ganjao. Valjda se ljutio \u0161to mu harem uznemiravamo. Goni gusak, a mi bje\u017eimo. Ima poseban pik na mene jer izvodim s njime ne\u0161to sli\u010dno \u0161to izvode toreadori s bikovima, ali nikako ono \u0161to izvode matadori. Ne dolazi mi ni na kraj pameti da ga ozlijedim. Dodu\u0161e ozlijedio sam mu ponos. Misli jadan gusak:  E moj drle, da nisu meni podrezana krila, slaba sre\u0107a danas bi ti bila! Ako niste znali drle, derle, drtesina je dijete u imotsko-sinjskom govoru. Vratimo se mi na\u0161em gusku koji bi se vinuo nebu pod oblake da mu nisu podrezali krila. -.E, moj gu\u0161\u010de (gusku), da ti nisu podrezali krila, letio bi ti k’o vila! Valjda odavde i proizlazi sintagma podrezati krila. Ptici podre\u017eu krila, a \u010dovjeku duh. To se na\u017ealost doga\u0111a i
\nsvjedo\u010dimo. \u010covjek, naravno i \u017eena, podrezanih krila (duha) besciljno glavinja i li\u010di barba  Pavinom gusku koji ganja drtesinu po avliji. \u010covjek je ro\u0111en da bude slobodan i da se ‘pod nebo di\u017ee’, a ne da ‘po tlih gmi\u017ee’, kao siroti gusak
\nVjerujem da ste prepoznali velebne stihove hrvatskog velikana Ivana Ma\u017eurani\u0107a: – Mi\u0161ad grize, ali po tlih gmi\u017ee; Sam sur oro pod nebo se di\u017ee. Puno bi se jo\u0161 o guskama moglo napisati. Legenda ka\u017ee da su svete guske bo\u017eice Junone glasnim gakanjem i lepetanjem krila spasile Rimljane od Gala. Poznata je i Radi\u0107eva: Ne srljajte kao guske u maglu. I tako dalje, i tako dalje! Po\u0161to je ovo \u010dlanak o mojim sje\u0107anjima iz djetinjstva, s ovim \u0107u sada o guskama zavr\u0161iti, kasnije mo\u017eda koju ispe\u010dem i pojedem. U avliji su bile i gospodarske zgrade, \u0161tale za konje, druga za krave. Iako
\nsu krave davale mlijeko, a konji nisu, konje sam vi\u0161e volio. Kad je rije\u010d o sintagmama treba napomenuti da je ‘pura s mlikom’ na vidnom mjestu imotskog jelovnika. U jednoj od gospodarskih zgrada bila je i stara ko\u010dija koja se vi\u0161e nije upotrebljavala. Tu ko\u010diju ustupio je otac barba Pave, doktor Augustin Bitanga, mla\u0111i brat moga pradjeda Frane,
\ncaru i kralju Franju Josipu za njegov dolazak u Imotski, 24. travnja 1875. godine. Car je bio u posjeti Dalmaciji te je do Zagvozda dojahao jer nije bilo kolne ceste, a od Zagvozda dovezao se u Imotski tom ko\u010dijom. Volio sam sjesti u tu ko\u010diju i zami\u0161ljati kako prerijom jurimo, a Indijanci nas gone. Ne znam jesu li to ba\u0161 bili Indijanci. Mislim da nisu, jer do tada jo\u0161 nisam vidio nijedan kaubojac. Ne\u0161to sam valjda ipak zami\u0161ljao. Pro\u0161lo je od tada puno godina.
\nPrije autobusa putovalo se iz Imotskog u Split ko\u010dijama. Te ko\u010dije zvale su se dili\u017eanse. Ne znam kad su prepustile vo\u017enju autobusima. Ne znam ni je li moja mama, ro\u0111ena koncem devetnaestog stolje\u0107u, putovala tim dili\u017eansama, ali sam siguran da moja nona i nono jesu. Na\u0161e dje\u010dje igre nisu uvijek bile bezazlene. Po starom, dobrom hrvatskom
\nobi\u010daju drtesine su bile podijeljena na Jezerane i Bazarane; na skupine koje su \u017eivjele oko Modrog jezera i one s i oko Bazane. Te dvije skupine znale su se gadno sukobiti. Imo\u0107ani, a tako i njihova djeca, ne \u0161ale se kad je borba u pitanju. Nonova ku\u0107a je blizu Modrog jezera i ja sam spadao u skupinu Jezerana. Kad bismo se sukobili kamenice su frcale, a glave pucale. Bio sam brz i spretan, a \u010desto i sretan, ali jednom su i mene mirili i kam\u00e8nicom u glavu sm\u0209rili. Glagol sm\u0209riti je iz Imotsko-sinjskog govora, a zna\u010di nekoga izmjeriti, uzeti mu mjeru, nani\u0161aniti i u glavu kam\u00e8nicom opaliti. Dodu\u0161e mo\u017eete ga sm\u0209riti i u neki drugi dio tijela, ali ga time ne\u0107ete sm\u00edriti, u\u010diniti da bude miran – umiriti. Imamo i jo\u0161 jednu rije\u010d uobi\u010dajenu za ovo podneblje – kam\u00e8nica – pojedina\u010dan komad kamena (bacati kamenice). Imamo i k\u0201menicu – posudu isklesanu od jednog komada kamena za dr\u017eanje ulja. Meni osobno, pak, najdra\u017ea je k\u0201menica – morska \u0161koljka, o\u0161triga, stonski specijalitet. Dobro se sje\u0107am i velikog potresa koji je pogodio Imotsku krajinu u rano
\njutro, u 4 sata i 42 minute, 29. prosinca 1942. godine. Poginulo je 20 osoba. Po imotskim selima poru\u0161eno je i mnogo ku\u0107a. U samom gradu Imotskom neke ku\u0107e su o\u0161te\u0107ene pa tako i krov nonove ku\u0107e. U maminoj i tatinoj spava\u0107oj sobi povi\u0161e uzglavlja bila je obje\u0161ena slika Majke Bo\u017eje s malim Isusom na rukama. Slika je bila velika, a okvir te\u017eak. Za vrijeme potresa slika je pala na mamin krevet. Kad sam ja vidio sliku na maminom krevetu pravim se duhovit i velim sestri: – Sele, zamisli da je mama bila u krevetu, slika ju je mogla ubit pa bi rekli ‘ubila je gospa’.
\nOprosti mi Bo\u017ee na bogohuljenju. Ve\u0107 sam rekao da sam se skitao, sva\u0161ta vidio i \u010duo pa tako i razne kletve, a jedna je i ova \u0161to sam je citirao. Namjerno sam napisao gospu s malim slovom jer to nije Bla\u017eena Djevica Marija ve\u0107 bilo koja gospo\u0111a. Nadam se da \u0107e dragi Bog ovo uva\u017eiti i da me ne\u0107e u pakao poslati.<\/div>\n
<\/div>\n
Na fotografiji snimljenoj ne teraci An\u0111ule Bitanga u Imotskom 1943. godine s lijeva stoji Grmislav Radovinovi\u0107, sin An\u0111ela, \u010du\u010di njegova supruga Jelica Bosni\u0107 Bruk iz Blata na Kor\u010duli, stoje Slavica Zorec, An\u0111elova unuka, Anka i Zora Radovinovi\u0107, k\u0107eri dr. Pave, Kristina, k\u0107i An\u0111ela i njen suprug Franc Zorec. U prvom redu su Sela Franceschi, k\u0107i Tonija i Bianka \u010cumbeli\u0107, An\u0111elova unuka.<\/div>\n<\/div>\n
<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dr Petar \u010cumbeli\u0107, (1933.), pomorski kapetan, sveu\u010dili\u0161ni profesor i znanstvenik, unuk slavnog imotskog u\u010ditelja An\u0111ule Bitanga izdao je 2020. godine knjigu pod nazivom “Plovidbe sje\u0107anjima”. https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?id=13528.  Knjiga u kojoj se ni\u017eu pri\u010de i pripovijetke je izuzetno zanimljiva, dinami\u010dna, originalna i pou\u010dna, Autor je dio djetinjstva godina 1942.\/1943. proveo u Imotskom koje o\u017eivljava u nekoliko pripovjetki. U […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3021,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3020"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3020"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3020\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3150,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3020\/revisions\/3150"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3021"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3020"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3020"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3020"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}