Je li Imotska torta \u2013 Makarana?<\/p>\n
Te\u0161ko bi bilo danas zamisliti neku svetkovinu, ro\u0111endan, imendan, kr\u0161tenje, vjen\u010danje, a da se na sve\u010darskom stolu ne na\u0111e i Imotska torta. Ne znamo tko ju je i kada prvi napravio, niti tko je prvi zapisao recept, ali svi znamo da je to jako stara tradicionalna imotska slastica. Mnogi je danas rade, me\u0111utim svaka doma\u0107ica ima i neku svoju malu tajnu koja se prenosi unutar obitelji s koljena na koljeno.
\nMakarani imaju svoju tortu, Makaranu, vrlo sli\u010dnu na\u0161oj, ali su je, za razliku od nas, uspjeli bolje promovirati i napraviti od nje makarski brend.
\nMakarska i imotska torta razlikuju se tek u nijansama. Imotska se torta re\u017ee na fete, Makarana na romboide. Mi tortu ukra\u0161avamo oguljenim bajamima na sjeci\u0161tima traka, Makarani bajame zabadaju u kremu na povr\u0161ini. U nadjevu imotske torte na\u0107i \u0107e se bajam gorki\u0107. Kod Makarane \u010dokolada i d\u017eem.
\nMe\u0111utim, ove dvije torte imaju i jednu carsko-kraljevsku poveznicu. Naime, pri\u010da se da je makarska torta bila servirana saksonskome kralju, koji je izuzetno zadovoljan tortu krstio Makarana. Imo\u0107ani su prilikom posjete cara Franje Josipa Imotskome 1875. godine po\u010dastili cara svojom tortom, koja je za tu prigodu napravila gospo\u0111a Katina Gjamonja. Car je bio odu\u0161evljen pa su mu Imotsku tortu i kasnije slali u Be\u010d povodom careva ro\u0111endana. Zato Imotska torta, za razliku od Makarane, na rubovima ima ro\u0161\u010di\u0107e koji simboliziraju krunu.
\nSpomenimo i jednu anegdotu koja povezuje ove dvije torte na specifi\u010dan na\u010din. \u0160joru Re\u0111inetu pl. Ivani\u0161evi\u0107 (1880.-1963.), udovu dr. Bartula Vrankovi\u0107a, zamolila je njezina slu\u0161kinja da joj pomo\u0107u svojih veza pomogne spasiti ne\u0107aka iz talijanskog zatvora. \u0160jora Re\u0111ineta je u svome naumu uspjela, a kao znak zahvalnosti \u017eeljela je odgovornome policijskom slu\u017ebeniku poslati makarsku tortu. Ali u to ratno doba, vrijeme gladi i op\u0107e oskudice, improvizirala je kako je u takvoj situaciji mogla: malo bru\u0161tulanih bajama, popr\u017eeno kukuruzno bra\u0161no, mast, Kneipp, rakija\u2026
\nNe\u0107ak je oslobo\u0111en zatvora pa je donio gospo\u0111i sljede\u0107u poruku:
\nEgr. Contesa Reginetta!
\nPa\u0161ticerka Vam dobra nije, al ribella sunce grije
\nMakarana palentu ne jubi \u2013 otrnu\u0161e moji zubi,
\nRakija je za impa\u0161t \u010dinit, a mara\u0161kino za tortu za\u010dinit,
\n\u010cikolatu volim \u010duti, od Kneippa me proliv muti,
\nMast i maslo nije u isto, u \u0161tumku mi gadno vrije.
\nPitate me kako ricetu znam, draga \u0161jora Re\u0111e, od Polaccovih sam ja!
\nU none se torta ila, uvik kad je fe\u0161ta bila. \u017divili mi!<\/p>\n
Re\u0111ineta mu je odgovorila: Da sam znala da ste Makaranin poslala bi Vam “Imotsku tortu”<\/p>\n
Po\u0161tovana \u0161jora Re\u0111ineta, ne svi\u0111a mi se \u0161to ste na ovaj na\u010din omalova\u017eili Imotsku tortu, jer ona to ne zaslu\u017euje. Ne znam gdje Vam je sada du\u0161a, ali sam Vam beskrajno zahvalna, ako ste Va\u0161om tortom, bez obzira kako je nazvali, spasili jedan mladi \u017eivot!<\/p>\n
Na fotografiji su rodela i no\u017eice iz 19. stolje\u0107a koji su pripadali Hedvigi Edi Vu\u010demilovi\u0107 (1847.-1914.). Rodela kojom su se rezale trake za imotsku tortu i no\u017eice u formi guske \u010dijim su se vrhom pravile rupice u koje bi se uboli oguljeni bajami posu\u0111ivale su se po cijelom Imotskom.<\/p>\n
Antonjeta Ba\u0161karad Jutroni\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Je li Imotska torta \u2013 Makarana? Te\u0161ko bi bilo danas zamisliti neku svetkovinu, ro\u0111endan, imendan, kr\u0161tenje, vjen\u010danje, a da se na sve\u010darskom stolu ne na\u0111e i Imotska torta. Ne znamo tko ju je i kada prvi napravio, niti tko je prvi zapisao recept, ali svi znamo da je to jako stara tradicionalna imotska slastica. Mnogi […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2471,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2470"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2470"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2470\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2472,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2470\/revisions\/2472"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2471"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2470"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2470"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2470"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}