Katarina Rina Miroshevich Miro\u0161evi\u0107 (1882.-1973.), prva koja je u Imotskom po\u010dela raditi golubice kojima se kite maslinove gran\u010dice u dvori\u0161tu svoje ku\u0107e u Imotskom oko 1915. godine. Nikola Miro\u0161evi\u0107 (1811.), Na\u010delnik Imotskog 1865. godine doselio je iz Kor\u010dule u Imotski, gdje je bio upravnik poreznog ureda te uz dr Augustina Bitangu predstavnik \u0161kola u Imotskoj krajini. O\u017eenio se u Imotskom za Katarinu Katu Vu\u010demilovi\u0107 (1820.), k\u0107i Omi\u0161anke Domenice de Franceschi (1790.) i Ivana Vu\u010demilovi\u0107a (1779.) te su imali devetoro djece me\u0111u kojima sinove Ivana Antu (1852.) i Luigija (1859.) te k\u0107eri Anu Mariju (1840.) udanu za Spli\u0107anina Jakova Kurira (1838.), Gianinu Ivanicu (1842.) udanu za Jakova Giacoma Colombani (1834.), Domenicu (1845.) udanu za javnog bilje\u017enika, Kor\u010dulanina dr Dinka Depola (1835.) i Jozefinu Mariju Josipu (1854., Imotski-1927., Imotski) udanu za \u00a0Petra Ivana Benzona (1845., Imotski-.1918.,Imotski). Luigi Miro\u0161evi\u0107 o\u017eenio se za Fran\u010desku Miro\u0161evi\u0107 (1862.) iz Kor\u010dule te nije imao djece. Njegov brat Ante Antonio o\u017eenio se za za Angelinu de Rosignoli (1856.), k\u0107i Rose Nani (1839.) i Simeona de Rosignoli (1826.) te su imali sedmoro djece od kojih je dvoje umrlo u mladoj dobi. Ante Antonio Miro\u0161evi\u0107 sagradio je do \u0110ardina, dvori\u0161ta sudske zgrade kamenu ku\u0107u na dva kata i njegovanim vrtom ispred. U ku\u0107i sa ure\u0111enim gra\u0111anskim interijerom isticao se lijepi stari tinel sa golemim lusterom od ornamentirane debele ko\u017ee tehnikom suhog \u017eiga i staklenim perlama koje su u gusto visjele rubom. Po sje\u0107anjima jedne imotske gospo\u0111e ona i prijateljica su doslovce gulile sitne staklene perle sa lustera u ku\u0107i Miro\u0161evi\u0107 i jele ih. Angelina i Ante Antonio Miro\u0161evi\u0107 imali su sinove Bruna i Matea te k\u0107eri Rinu, Esteru i Mari\u010di. Bruno Miro\u0161evi\u0107 (1876.), op\u0107inski \u010dinovnik o\u017eenio je Ljubu \u0106ale (1887.) ali nisu imali djece, a Mateo Miro\u0161evi\u0107 imao je k\u0107i jedinicu Mirandu (1919.-1983.) koja se nije udala. Lijepa Miranda Miro\u0161evi\u0107 prof. francuskog i talijanskog radila je na Radio Luxemburgu, a nakon umirovljenja do\u0161la je \u017eivjeti u Imotski u koji je na \u010du\u0111enje male sredine stigla odjevena u hla\u010de s autom kao prva voza\u010dica. Miranda, zadnji potomak imotske grane obitelji Miro\u0161evi\u0107 umrla je u Imotskom 1983. godine. Sestre Miro\u0161evi\u0107 Rina, Estera i Mari\u0107i se nisu udavale i uz njihova imena sa\u010duvane su do danas u Imotskom brojne pri\u010de kao ona o svakodnevnom pozdravljanju Mari\u0107i Miro\u0161evi\u0107 i Lele Colombani. Mari\u0107i bi svako jutro i\u0161la na ranojutarnju misu i kad bi pro\u0161la kraj ku\u0107e Colombani pozdravila bi sa \u201eBongiorno Lela\u201c bez obzira bila Lela na prozoru svoje sobe na uglu prvog kata ku\u0107e ili u krevetu. Lela Colombani bi uzvratila ili sa prozora ili kreveta \u201eAdio Marici\u201c. I tako su se godinama svako jutro u isto vrijeme Mari\u0107i i Lela pozdravljale te susjedima nije trebao nikakav sat. Po kazivanju dr Veljka Vukovi\u0107a “jednom je poznata Rina Miro\u0161evi\u0107 do\u0161la u du\u0107an njegove punice Julije Schramadei Ivanovi\u0107 i molila je da joj da ricetu kako je uspjela udati sve \u010detiri k\u0107eri, da bi i ona mogla udati svoju ne\u0107aku Mirandu”. Po drugom kazivanju jednom su radnici kopali ispred Rinine ku\u0107e jer su trebali na\u0107i spojeve kanalizacijskih cijevi, me\u0111utim nikako u tome nisu uspijevali, a Rina je njihove napore gledala sa prozora. Nakon nekog vremena kad su je radnici pitali “\u0160jora Rina je li mo\u017eda znate gdje su spojevi cijevi?, odgovorila je “Znam ali ne\u0107u re\u0107i” te se povukla u ku\u0107u. Rina Miro\u0161evi\u0107 koja nikad nije dobro nau\u010dila hrvatski iako ro\u0111ena i odrasla u Imotskom nad\u017eivjela je obje sestre i bra\u0107u. Neki Imo\u0107ani pamte Rinu Miro\u0161evi\u0107 kao jako ljubaznu i pa\u017eljivu osobu, a neki kao vrlo mu\u0161i\u010davu, me\u0111utim Rina kao ni njene sestre Mari\u0107i i Estera nikad nisu odbile onoga tko je molio malo cvije\u0107a iz njihovog vrta za okititi grob ili neku prigodu jer je malo tko u Imotskom po\u010detkom 20. stolje\u0107a imao vrt, a jo\u0161 manje cvije\u0107e u vrtu. Rina Miro\u0161evi\u0107 ostat \u0107e u imotskoj povijesti zapam\u0107ena po jednoj zanimljivosti. Naime Rina je prva u Imotskom po\u010dela raditi golubice iz sr\u010dike smokvinih grana kojima se kite maslinove gran\u010dice, jednog od starih obi\u010daja vezanog uz Cvjetnicu i koje je rado poklanjala djevoj\u010dicama iz susjedstva i svima koju su je molili. Po sje\u0107anjima Anke i Zore Radovinovi\u0107 te Ane Sele Franceschi one bi kao djevoj\u010dice dolazile kod Rine sa gvantijerama kola\u010da koje bi njihove mame napravile za Rinu, a od nje bi dobivale golubice. Vje\u0161tinu izrade golubica Rina je nau\u010dila od majke Talijanke iz Splita Angeline de Rosignoli, a radila ih je do duboke starosti i dok je ruke nisu po\u010dele boljeti. Obi\u010daj izrade golubica sa\u010duvao se do danas u nekim imotskim obiteljima jer ga je od Rine Miro\u0161evi\u0107 nau\u010dila i preuzela plemenita i umjetni\u010dki talentirana \u0106ele\u0161tina \u0106ela Dunda (1923.-2001.), a poslije Nenuka I Katija Nikoli\u0107\u00a0 i neke druge Imo\u0107anke. Rina Miro\u0161evi\u0107 umrla je 1973. godine i vje\u010dni mir na\u0161la je uz ostale pripadnike obitelji Miro\u0161evi\u0107 na groblju Gospe od An\u0111ela u Imotskom.<\/p>\n
Tekst: Anamaria Maru\u0161i\u0107 Tonkovi\u0107<\/p>\n
Fotografija Rine Miro\u0161evi\u0107 u arhivi Gordane Rako Radi\u0107<\/p>\n