{"id":2129,"date":"2018-04-09T18:56:26","date_gmt":"2018-04-09T18:56:26","guid":{"rendered":"http:\/\/stariimotski.com\/?p=2129"},"modified":"2018-04-09T18:56:26","modified_gmt":"2018-04-09T18:56:26","slug":"josip-joko-i-mila-tonkovic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=2129","title":{"rendered":"Josip Joko i Mila Tonkovi\u0107"},"content":{"rendered":"

Josip Joko Tonkovi\u0107 (1892.-1975.), vrijedni imotski sin sa suprugom Milom Patrlj na svom imanju u Glavini Donjoj uz glavnu cestu prema Imotskome 1960. godine. Na dan sv. Josipa 1892. u Podbabskim Zmijavcima ugledao je svijet Jozo Jakov Marko Tonkovi\u0107 zvani Joko, od oca Mate i majke Jele Mrkonji\u0107. I kao da je sudbina odredila da mu preko za\u0161titnika rada i radnika sv. Josipa namijeni da tijekom \u010ditavoga \u017eivotnog vijeka bude vrijedni, ustrajni i strpljivi radnik. Josip Joko Tonkovi\u0107 vjen\u010dao se se 16.02.1914. godine u crkvi sv. Luke na Kamenmostu za Milu Patrlj (1891.-1974.), k\u0107i Filipa Patrlja i Anke Milas ro\u0111enu tako\u0111er na dan sv. Josipa. Iza njih ostalo je brojno potomstvo preko \u0161estorice sinova: Dane, Branka, Slavka, Vinka, Ivana i Ante. Josipov sin Slavko Tonkovi\u0107 napisao je: \u201eMoj otac je bio svoj na svome, \u0161to mu je davalo snagu da bude odlu\u010dan u iskazu mi\u0161ljenja i zastupanju svojih stavova. Svojim unutarnjim mirom, vedrinom duha i razboritim pona\u0161anjem unosio je mir u sredinu u kojoj je \u017eivio i djelovao. U nevolji ne bi klonio duhom, jer ga je nadahnjivala \u010dvrsta vjera i ustrajna nada da \u0107e nado\u0107i vrijeme olak\u0161anja”. Nezaboravni dida Joko u du\u0161i pjesnik zanimljivim je na\u010dinom opisivao pojedine doga\u0111aje, duhovito prepri\u010divao razne anegdote, te zgode vezane za pojedine ljude iz imotskog kraja. Navodi se njegovo kazivanje o Mati \u0106apinu, stricu fra Ivana Tonkovi\u0107a:
\n\u201eU prvo vrime na\u0161i stariji i\u0161li su na ra\u0111u u Mostar i Primorje. Ritko koji bi pri\u0161a na Bra\u010d, bojali su se mora. Ali koji bi pri\u0161a, dobro bi se omrsio. Za misec dana donio bi ku\u0107i tri-\u010detri vijorina para, mi\u0161\u010di\u0107 ulja i nikoliko \u0161uplji kola\u010da, a suvi\u0161e suvi smokava po punu torbu.Mate \u0106apin bio je visok \u010dovjek pa su ga prozvali Dugonja. On je Kokanov \u0107a\u0107a, a Kokana znade sva Podbabska \u017eupa. Uputio se Dugonja u Primorje, a iz Makarske \u0107e pri\u0107i na Bra\u010d. Kad je bio kod sv. Nikole u Podosoju, svrne s puta i klekne prid kip sv. Nikole i stane se moliti: – o sveti moj Nikola Putni\u010de, uputi du\u0161u moju putem raja, a tilo moje da zdravo pri\u0111e priko mora na Bra\u010d, i zdravo se i sritno natrag povrati! A ja kad se povratim darovat \u0107u ti tri banice lemozine! \u2013 Ode Dugonja. Na Bra\u010du sta misec dana. Zdravo bio, lipo zaradio i zdravo se povratio sve do Podosoja. Kad je bio kod sv. Nikole jopet se svrne da se odu\u017ei sv. Nikoli. Kad tamo na kapelici vrata\u0161ca razvaljena i lemozina pokradena. Misli se Dugonja i misli, pa re\u010de: a sveti moj Nikola, kad ti nisi moga o\u010duvati sebe kako \u0107e\u0161 mene!? I nedade mu obe\u0107ane tri banice. Kad ku\u0107i, kesa je, vijorina nema u kesici, ulje je, torba smokava je, \u0161uplji kola\u010di jesu, triju vijorina nestalo. Jadni Dugonja smi\u0161lja i promi\u0161lja kad je zadnji put vijorine vidio, koliko je puta od Makarske do Podosoja kesicu iz nidara vadio. Kad se nije moga domisliti, kako ji nestade, re\u010de Dugonja: Nije ni\u0161ta nego me Bog pokara, \u0161to nisam izvr\u0161io zavita svetom Nikoli!\u201c<\/span><\/p>\n

\n

A.M.T.<\/p>\n

Izvor: Obiteljska arhiva<\/p>\n

https:\/\/www.geni.com\/\u2026\/Josip-Joko-Tonko\u2026\/6000000025781030316<\/a><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Josip Joko Tonkovi\u0107 (1892.-1975.), vrijedni imotski sin sa suprugom Milom Patrlj na svom imanju u Glavini Donjoj uz glavnu cestu prema Imotskome 1960. godine. Na dan sv. Josipa 1892. u Podbabskim Zmijavcima ugledao je svijet Jozo Jakov Marko Tonkovi\u0107 zvani Joko, od oca Mate i majke Jele Mrkonji\u0107. I kao da je sudbina odredila da […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2130,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2129"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2129"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2129\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2131,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2129\/revisions\/2131"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2130"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2129"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2129"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2129"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}