{"id":1477,"date":"2017-03-05T22:14:56","date_gmt":"2017-03-05T22:14:56","guid":{"rendered":"http:\/\/stariimotski.com\/?p=1477"},"modified":"2018-02-16T22:21:30","modified_gmt":"2018-02-16T22:21:30","slug":"peracice-rublja-u-krnjevalskoj-povorci-1956-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/stari-imotski.com\/?p=1477","title":{"rendered":"\u201cPera\u010dice rublja\u201c u Krnjevalskoj povorci 1956. godine"},"content":{"rendered":"<div class=\"clearfix fbPhotoSnowliftAuthorInfo _xlu\"><\/div>\n<div class=\"_xlr\"><span id=\"fbPhotoSnowliftContext\" class=\"fbPhotosPhotoContext\"><\/span><\/p>\n<div id=\"fbPhotoSnowliftProductsTagList\" class=\"pts fbPhotoProductsTagList\">\n<p>Imotski, \u201cPera\u010dice rublja\u201c u Krnjevalskoj povorci 1956. godine koje su pjevaju\u0107i \u201cPoka\u017eimo ru\u010dice,poka\u017eimo nogice,pogledajte kak vrijedne pera\u010dice smo mi&#8221; (stihovi Mar\u017eenke Cari\u0107), svoju predstavu napravile na bancima na Pazaru. U grupi ma\u010dkara s lijeva stoje: Sloven \u0160oi\u0107, Aco Grubi\u0161i\u0107, bra\u0107a Niko i Vlatko Vu\u010demilovi\u0107 Mondovi, Boris Pervan, Sveto Dunda te Mi\u0107a \u0160tambak iza u bijeloj monturi s bijelim \u0161e\u0161irom i crnim nao\u010dalama. U lijevom uglu vidi se dje\u010dak Ivica \u0106eme Krili\u0107.<br \/>\nNije fraza da je Imotski kao grad, uz onaj ladanjski i gurmanski, neko\u0107 zra\u010dio izrazito \u0161eretskim duhom. U njemu je, recimo, na ra\u010dun ve\u0107 poslovi\u010dnog imotskog gurmanluka,izre\u010dena i nezaboravna fraza \u201eIdi (jedi) ko da \u0107e\u0161 sutra umrit, a radi ko da si ju\u010der umro.\u201c Tu je frazu volio ponavljati jedan gra\u0111anin koji je jo\u0161 u pro\u0161lom stolje\u0107u, kada nas je svitlost obilato osvitljavala, volio dobru spizu i uz nju dobru kapljicu, a penziju je, ka\u017eu, zaradio bez ijednog dana radnoga sta\u017ea. I eto, takvom pogledu na stvari onda najbolje do\u0111u Poklade, kad ljudi izgube glavu kontaju\u0107i samo kako \u0107e se uma\u010dkarati i malo se opustiti, nakon dugog i te\u0161kog trudbeni\u010dkog \u017eivota.To je, ljudi moji, sredina u kojoj glagol \u201euma\u010dkarati se\u201c ina\u010de ima metafori\u010dko zna\u010denje jer bi se za onoga ko se odmakne od normalnog; ko se recimo po\u010dne praviti va\u017ean, ko odjednompromijeni politiku, odnosno stranku, ili malo vi\u0161e popije, znalo re\u0107i \u201eVidi ga kako se uma\u010dkara\u201c, odnosno \u201e Nu ga uma\u010dkaranoga, sve mu \u0111ava odnio\u201c. I tako do\u0111o\u0161e Poklade, a s njima i \u0161aljive zgode od kojih se mnoge mogu na\u0107i zabilje\u017eene u knjizi \u201eBako-imotske karnevalije\u201c autorice Gordane Radi\u0107 iz koje \u0107emo izdvojiti neke, ovoga puta posve\u0107ene Sveti Simi Dunda, negda\u0161njem zna\u010dajnom akteru imotske pokladne scene koji je nedavno napustio i ovu pozornicu \u017eivota (sije\u010danj 2018.) pa \u0107emo ispri\u010dati nekoliko sli\u010dica iz njegova kazivanja. Bilo je to vrijeme \u0161ezdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a.<\/p>\n<p>I PROFE\u0160URI I SUCI SU GRI\u0160ILI U MA\u010cKARAMA<br \/>\n\u201eA evo \u0161ta smo jedamput napravili. Ideja profesora i \u0161aljiv\u010dine Ton\u010da Ivanovi\u0107a je bila da te godine nasamarimo Dragu Toli\u0107a, staroga ne\u017eenju u \u010dijoj su se konobi su\u0161ili tu\u0111i pr\u0161uti.Tribali smo mu ukrast jedan pr\u0161ut. U to \u0107emo uklju\u010diti jo\u0161 dva kumpanjona, Slovena \u0160oi\u0107a i suca Marka Maduni\u0107a da se i on malo razigra. Scenu \u0107emo izvesti s prijateljicom Mirom Lolinom, a nju nije tribalo puno nagovarat jer je bila vra\u017eja, duhovita, a na\u0161 je Drago ba\u0161 nju \u201estavio u glavu\u201c. Ona nas je i uma\u010dkarala. Marka je zamotala u nov novcat \u0161tof za mantel, a nama je dala nike lancune i druge rekvizite. Dogovor je bio da \u0107e Mira biti u Drage i kad mi do\u0111emo i kad ona vikne \u201euh \u0161ta me jedan prodimi!\u201c, Drago \u0107e se zblanit i poletit za nama. Za to \u0107e vrime nestat jedan pr\u0161ut. Tako je i bilo. Ton\u010di brzo zgrabi pr\u0161ut i s njime trk priko zida u Mirinu avliju. Tamo ga sakrije. Eto ti ga nazad i ispod glasa govori: pr\u0161ut je siguran, ajmo mi sad Dragu malo po\u0161kakljat. Kad ga je dofatio, Drago stade vikati: ajme, \u0161ta mi ovi u\u010dini, Mira moja, poma\u017ei!\u201c Kako ona otvori vrata, vidi on da nema jednog pr\u0161uta i stane zapomagat: Mira, bogu moj, Odneso\u0161e pr\u0161ut, ko \u0107e Ravli\u0107u na o\u010di, ovi je bio njegov. \u010cuvaj Mira pr\u0161ute, odo ja na miliciju. Mi utekosmo priko gostionice Vlade Po\u0161tenjaka, prema \u0160entadi. Marko Maduni\u0107 je tada bio<br \/>\npredsjednik suda, mo\u017ee\u0161 mislit, u \u0161to se uvalio da ga namamimo u ma\u010dkare, i sada ti on tr\u010di s nama. Bila ti je blizu jedna jama od klaka, kla\u010dina, i Marko sko\u010di u nju. Upropasti sav Mirin \u0161tof.<br \/>\nNa kraju nas je Mira odala jer smo bez nje izili pr\u0161ut. Sudac nam dosudi dvi i po iljade za nj, za dva i po kila po petsto dinara. Morali smo platit. Marko nam sudio.<\/p>\n<p>GRGUR NINSKI U IMOTSKOM<br \/>\n\u201eJednom sam se s mojim kompanjonom Ga\u0161om Lekom, \u0161najderom, uma\u010dkara u Grgura Ninskog. A kako. Mi\u0107a \u0160tambak, nam je iz du\u0107ana da cilu pe\u0107u materijala za napravit abet (habit), ja sam napravio ogromne ruke pomo\u0107u posebno izra\u0111enih velikih rukavica, a u Mati\u010dnom uredu san posudio jednu veliku knjigu kakvu ina\u010de Grgur ima u ruci. Sa\u0161ili smo pravu Grgurovu kapu, ogromnu ve\u0161tu na kojoj je radilo troje \u0161najdera zajedno s Ga\u0161om i dogovorili da \u0107u ja ja\u0161iti na Ga\u0161i, on je malo ja\u010di, pa \u0107emo, pokriveni do poda tom ve\u0161tom, sve\u010dano u\u0107i u Mondovu<br \/>\nkavanu di je bio maskenbal. Ali u ma\u010dkarama pameti nikad dosta. Zato i ispadne sve komi\u010dno. Tribamo mi u\u0107i, ali nikako da pro\u0111emo kroz vrata. Ga\u0161o me dobro nosio do kavane,a sada me mora \u010du\u010de\u0107i unositi. Sad on jadan kleca, posr\u0107e, saginje se, jedva se dr\u017ei na nogama, u jednom je momentu malo falilo da se izvrnemo, ali nekako smo u\u0161li. Bilo jefenomenalno, u sali urnebes, nisam imao puno vrimena za digniti oni Grgurov prst i re\u0107i \u0161togod iz one mati\u010dne knjige kako sam planira, jer je nastao toliki smij kad se jadni Ga\u0161o morao brzo iskobeljati ispod mene i ko bez du\u0161e fatati zrak, spa\u0161avati se. \u0160ta \u0107e\u0161, tribalo je podniti tu \u017ertvu za tako va\u017enu ma\u010dkaradu.\u201c<\/p>\n<p>Fotografija u vlasni\u0161tvu Ace Grubi\u0161i\u0107a<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Imotski, \u201cPera\u010dice rublja\u201c u Krnjevalskoj povorci 1956. godine koje su pjevaju\u0107i \u201cPoka\u017eimo ru\u010dice,poka\u017eimo nogice,pogledajte kak vrijedne pera\u010dice smo mi&#8221; (stihovi Mar\u017eenke Cari\u0107), svoju predstavu napravile na bancima na Pazaru. U grupi ma\u010dkara s lijeva stoje: Sloven \u0160oi\u0107, Aco Grubi\u0161i\u0107, bra\u0107a Niko i Vlatko Vu\u010demilovi\u0107 Mondovi, Boris Pervan, Sveto Dunda te Mi\u0107a \u0160tambak iza u bijeloj [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1478,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[21],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1477"}],"collection":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1477"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1477\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2063,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1477\/revisions\/2063"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1478"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1477"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1477"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/stari-imotski.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1477"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}