Domenico Truccolo sa petoro odrasle djece 1885. godine snimljeni u Imotskom nakon smrti supruge i majke Vancije. S lijeva stoji Rafaella (1865.); sjede Lucijan (1867.) i otac Domenico (1828.), stoje Remigio (1869.), Fabijan (1874.-02.03.1944.) koji je umro na današnji dan 1944. godine i Eusebija Uža (1872.). Talijanski oružnik Domenico Truccolo doselio je u Imotski iz gradića Marrone gdje se oženio za Imoćanku Vanciju Bitanga (1833.-1885.), jednu od pet kćeri Pavla Bitange i sestru dr Augustina te je ostao u mjestu. Spretan i snalažljiv sa supruginim mirazom otvorio je trafiku u kojoj je prodavao šibice te ubrzo trgovinu. Uz službu, trgovinu i još neke druge poslove Domenico se ubrzo obogatio i sagradio lijepu kuću od klesanog kamena. Vancija i Domenico Truccolo imali su sinove:Lucijana, Remigia oženjenog za Danicu pl. Mrkušić (1885.) i Fabijana te kćeri: Rafaellu udanu za Juru Zuka Vučemilovića i Eusebiju Užu (1872) koja se nije udavala. Braća Remigio i Fabijan Truccolo su bili prvi industrijalci u Imotskom koji su početkom 20. stoljeća oko 300 metara od stojne kuće imali mlinicu, tzv. Trokulovu mlinicu za izradu kupa za krovove. Kako su Imoćani iskrivili prezime Truccolo u Trokulo kupe koje su proizvodili imotski puk prozvao je trokulače. Dvorište ispred mlinova uvijek je bilo puno konja i magaradi. Osim mlinice za izradu kupa imali su kamione, prvi osobni automobil koji je korišten kao taxi te prvi privatni telefon u Imotskom. Kako su Truccolovi radnici bili uglavnom iz Vinjana braća Truccolo su Lončarima i Jurošima iz zahvalnosti za pošten rad darovali trokulaču za školsku zgradu u Vinjanima Gornjim. Braća Fabijan i Remigio Truccolo imali su u Imotskom i prvu vinariju, jedini su otkupljjivali grožđe od vinogradara kojima su na taj način pomagali da prodaju grožđe i odmah dobiju novac. Nakon 1945. godine cjelokupna imovina obitelji Truccolo koja je postavila temelje industrije i otvorila Imoćanima radna mjesta nacionalizirana je i poslije na razne cudne načine otuđivana. Mnoge vrijedne stvari u vlasništvu obitelji kao kolekcija umjetničkih slika među kojima i 6 slika Emanuela Vidovića nestale su, a obitelj Truccolo u vlastitoj je kući smještena u mali neuvjetni stančić. Stoga je zbog takvih okolnosti zadnji muški potomak obitelji Dinko Truccolo ((1921.-1983.), sin Danice i Remigia, diplomirani ekonomist oženjen za Veru Čičić (1927.) s kojom ima dvije kćeri Danicu i Miju bio prisiljen zauvijek odseliti se iz Imotskog u Zagreb gdje je i umro. Tako je još jedna stara imotska obitelj izuzetno zaslužna za razvoj grada Imotskoga nestala. U kući Truccolo u Imotskom su danas drugi stanari, jedino je samo njihov ostao osamljeni grob na groblju Gospe od Anđela.

Anamaria Marušić Tonković