Imotski, dvije najstarije kuće Vučemilovića na imotskom Pazaru 1953. godine. Uz prozor na 3. katu kuće, nekadašnje Ćosića kule, stoji Julija Seka Vučemilović (1944) poslije Rudež, kći Julija i Dinke Bilić Ostojić.
Po Mletačkom zemljišniku iz 1725. godine, Marko Vučemilović došljak iz Duvna u obitelji s troje čeljadi dobio je samo vrt bez kuće (kule), a kulu koja je pripadala Sulejman begu Ćosiću tek desetljecima poslije zaposjeli su Vučemilovići. Naime oko 1800. godine kula je postala vlasništvo Marka Vučemilovića (1776.-1855.) te se smatra matičnom kućom Vučemilovića. Uz kulu kuću je sagradio Biaggio Blaž Vučemilović (1820), Markov sin i to je prva sagrađena kuća Vučemilovića u Imotskome. Dalje su kamene kuće sagradili Blaževi sinovi Lovre (1863) i Ivan Zane (1876). Vučemilovići jedna od 4 najstarije obitelji u Imotskome uz Bauke, Colombane i Jerkoviće postaju sredinom 19. stoljeća najbrojnije pleme u mjestu. Marko je bio najkulturniji Imoćanin početka 19. stoljeća, kao arheolog amater sakupljao je prapovijesne i antičke artefakte kojih je Imotska krajina bila puna pa je tijekom vremena u njegovoj kući nastao pravi privatni muzej starina. Dva rimska nadgrobna spomenika bila su uzidana u hodniku kuće, a danas se nalaze u imotskom crkvenom muzeju kao i komad platna pronađen u jednom rimskom grobu. Uz arheološke nalaze u kući je postojala i bogata knjižnica koju su nasljednici donirali u jedan splitski muzej. Marko Vučemilović bavio se i numizmatikom te je sakupio veliku zbirku, a nju su nastavili nadopunjavati i njegovi nasljednici. Ova zbirka, koja sadrži 1342 komada, danas se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Navodi se kako je Zemaljski muzej sa Vučemilovića zbirkom dobio i dva vrlo vrijedna srebrna novčića Athalaricha, ostrogotskog kralja iz 6. stoljeća koji po svoj prilici potječu iz Dalmacije. Nadalje se navodi dio teksta znanstvenog rada Ive Dragičevića “Nalazi rimskih republikanskih denaras planine Lib na Duvanjskom polju” (2017):
“Sukladno tome, bosanskohercegovačka Zemaljska vlada obratila se 1. lipnja 1891. Zajedničkom ministarstvu financija u Beču, gdje je dostavljenana uvid numizmatička zbirka Marka Vuemilovića. Među 1332 komada antičkog novca rimski republikanski denari zastupljeni sus 362 primjerka, od čega 112 denara pripada starijim emisijama,a ostatak mlađim emisijama iskovanim tijekom 1. st. pr. Kr., začkljuno s nekoliko primjeraka legijskih denara Marka Antonija. Nakon obavljene procjene, numizmatika zbirka Vucemilovicevih otkupljena je za fundus Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Procjenu vrijednosti numizmatičke zbirke Vučemilovićevih po nalogu Zajedničkog ministarstva financija u Beču obavio je arheologi numizmatičar Friedrich von Kenner. Pored republikanskih denaravon Kenner navodi 297 rimskih carskih denara, 651 primjerak rim-skog brončanog novca, 14 zlatnika, 8 ilirskih drahmi i 100 primje-raka srednjovjekovnog i novovjekovnog novca. U procjeni se spominje republikanski brončani as međutim nisu navedeni detaljniji podatci o ukupnom broju brončanog republikanskog novca u zbirci. Državni arhiv BiH, arhivska signatura 171, originalni rukopis na njemačkom, Friedrich von Kenner, 25.lipnja 1891., Beč.16 Hörmann 1893, 338–340. Dopisom od 02. srpnja 1891. Ured za bosanskohercegovačke poslove u Beču odobrio je Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu sredstva za kupovinu zbirke Vučemilović u visini od 800 forinti. Zbirka se čuva u depou Zemaljskog muzeja i do danas nije objavljena”.
Marko Vučemilović oženio se za Mariju Colombani te je imao pet sinova Juru Zorzija (1811.), Franu (1812.), Filipa (1815.), Blaža (1820.), Antu (1825.) te kćer Noru (1823.), a svima je nastojao osigurati kvalitetno školovanje. Najstariji sin Jure Zorzi Vučemilović (1811.-1878.) u Padovi izučio je za apotekara pa je u obiteljskoj kući na Pazaru otvorio prvu apoteku u Imotskome. Dio inventara prve imotske apoteke još uvijek se može naći po kućama nasljednika, dok je apotekarska vaga u imotskom crkvenom muzeju.

Arhiv dr Veljko Vuković

Podatci o Marku Vučemiloviću. Antonjeta Baškarad Jutroni