Magija se zrakom širi. Opojan miris cimeta, orašćića, klinčića, okusi i mirisi Imotskoga, grada voljenoga. Iz portuna sukljaju oblaci topline, a svaki škaklje nozdrvice, vonjem prženih bajama, krokanti, galetine, rafijoli i oni lipi medeni cukrom išarani medenjaci. Kreme limuna i vanilije. Nikada tako grad nije oplavljen mirisima kao u ovo sveto vrijeme. I nikada kao tada nije bilo zabranjeno ulaziti u kuću piti vode, jer žednilo se kako bi se kradimice napunili džepići gulozarijama i brzdavilo se, brzdavilo, ma i oblizivalo,,,,,,,,,,To vrijeme koje smo baštinili, prigrlili i danas živimo, jer što je most bez piluna to je čovjek bez stare bakine bilježnice koja se ko sakral unucima predaje. Jedna takva bezvremena i danas aktuelna u mnogo imotskih kuća je ona gospođe Nore Vučemilović Baškarad (1913-2001), Torta Arcobaleno! Kruna znanja, strpljenja i delicija čija priprema nam priča o prirodnim bojama za biskvit, o umješnosti stvaranja umjetničkog djela i čudesne slike presjeka fete. O dio santo. Stigla je receptura i torta iz stare, štovane kuće Colombani čije špomilje ni danas nitko nije nadmašio. Naša teta Lući, tko li se ne sijeća njenih galetina i keksi na pinjur……. Budimo ponosni na nisku naših torti koja je baš onako naša imotska, kolajna zlatna i prebogata. Na žutu papiru recepom vremešna, a okusom neprikosnovena. Zdravi mi i veseli, radosni u miru Blagdane mi svetkovali.

Mercedes Ceda Marinković