Dana 17. ožujka 2023. godine navršava se135-ta godina smrti fra Paškala Vujčića. Rođen kao Jure Vuičić Dobreta u Glavini pokraj Imotskoga u obitelji koja dade brojne svećenike. Imadoše zavjet kako će prvi sinovi biti sluge Gospodnje. Krsna slava Vuičića je Krstovdan, a svetac zaštitnik koji se slavio sveti Jure. On je zaštitnik države iz koje potječe pleme Vuičića Dobretića. Palili se svitnjaci i za Stipanjdan. Prve kuće na Glavici bijahu njihove. Dobretići, općina u BiH im utočište bijaše u bijegu pred Turcima koji zauzeše Jajce. Blistava je povijest koju su zbog mnogih nedaća čuvali od javnosti, ta praotac njihov se i u špilje skrivao. Mač puknuo nad Paškalom. Svećenici, kapelani, gvardijani, vikari, nadbiskupi, biskupi, provincijali predci su njegovi. Nikola Juraj Dragišić je iz ove loze plemenite koja je u rodu sa velikim Ohmučevićima. Juraj bijaše kod *Ujaka*, ali i u uskoj vezi s Radigostom iliti biskupom Gosta Radinom, te biskupom Hijancitom. Bježi za Italiju, postaje nadbiskup Nazaretski, pokopan u kriptu katedrale u Barletti. Neki bježe za Dalmaciju, a Paškalovi iz Srebrenice u Jajce pa u Dobretiće. Podrijetlo svih Raška, Zeta i Srebrenica. Knezovi Raške – Radimirovići su praoci Dobretića Vuičića. Imaju grb u fojničkom grbovniku i u skupnim grbovima. SEMPRE SPERO u svom gornjem lijevom kutu ima grb Radimirovića, a u desnom grb Ohmučevića. Iz iste loze je obitelj Vranicani – ime po planini Vranici kao naslijednom dijelu. Naš Paškal je praunuk brata velikog bosanskog biskupa fra Marka Dobretića. Markovizemaljski ostaci počivaju u oltaru fojničke crkve uz velikana fra Anđela Zvizdovića. Marko je trostruki apostolski vikar Bosne Srebrene. Još mnogo toga krasi životopis ovog sina Bosne i Dobretića, a iznad svega ona međ narodom i za narod. U Fojnici smiraj pronalazi i fra Paškalov brat fra Pavao Vujčić. Brat im fra Matej počiva u crkvi u Izopu….Više o predcima u knjizi o slavnom nam i najvećem sinu. Dodati ću samo kako do kraja drugepolovice 18. stoljeća svećenici dolaze iz boljestojećih kuća. Ova obitelj ih je dala nebrojeno i pod prezimenom Vuica, Balta, Pavlović, a opjevani i opisani iz pera velikana naše književnosti. Da su htjeli znati tko je Paškal bi li mu putanja blistava bila zapamćena kao svjetlo vječno bar u Imotskom ili mu je Dobreta presudilo.Oro gnijezdo vrh timora vije, jer slobode u ravnici nije.Stihovi iz zapisa o Dobretićima i Baltama, zapisao župnik iz Korićana (1929.) Kao župnik tamo 1820- 1824 je fra Frano Dobretić zvani Šubara. Čuvali su oni dokumente od Povelje Stjepana Dabiše do fermana sultana i Ljiljanke kćeri Dobretine u Istanbul odvedene. Sigurno znam da ovu velikašku obitelj treba temeljito istražiti po arhivima polazeći od Nobillisimae Familiae Comitum Dobreetich fra Luke Vladimirovića, ali i od istambulskih arhiva u kojoj su tragovi onog koji prijeđe na islam. List “Bosanski prijatelj” tiskan u tiskariLjudevita Gaja, gdje autor fra Jukić predlaže davno da se pozabavimo Jurjem Dragišićem Dobretićem. Svi arhivi imaju ponešto ili dostatno da se napravi povijesno rodoslovlje Dobreticha, jer njih nalazimo u Šubića, Hrvatinića, i Kosača, Ohmučevića, Pavlovića, Balšića, Jablanića itd. Ponajprije trebamorazjasniti grb Ohmučevića. Grb Vuičića je dijelom sačuvan u grbu Imotskoga i grbu općine Dobretići. Jesu li neki povjesničari pleli priče teško moguće, jer arhivi i danas imaju tragova. Tko su uistinu Dobretići? Znamo kako su nastajala prezimena do dolaska Francuza, tj. nije ih bilo, a ovdje imamo pleme Dobretića kroz stoljeća. Nadimak iz majčina tepanja sinu Dobro moje ili…Dobretama vlasnicima Svetosavskih zemalja i nositeljima znamena četiriju Arhanđela. Sve ćemo naći ako budemo htjeli proučiti dostupnu građu u arhivima diljem Europe, Balkana i ponešto u privatnim kolekcijama odabranih. Nije teško povijest sačuvati, ako smo na nju ponosni. Dana 21. ožujka 1826. (3.travnja 1826. fra Vjeko Vrčić ? ) u Glavini rodio se mali Jure Vuičić. Obitelj je odlučila kako će brat mu Pavao biti svećenik, ali Jure želi bratovu blizinu i hoće u svećenike. Sa stricem fra Ivanom odlazi u Retkovce.Dobiva nadimak Juko, a fra Haffner se kasnije u pismima Apostolskom vikaru prisjeća tih dana i njegove crvene kapice sa kojom je stigao u Retkovce. Tada se šalio; Veliki naš biskupe. Juko mu bijaše srcu prirastao što je razvidno iz prepiski. Počesto pišući mu u Bosnu započima: Oprosti mi Bože što sam Dalmatinac. Izgleda kako mu ne oprostiše. Paškal je s velikim uspjehom završio gimnazijsko školovanje u Vinkovcima, a školski poznanik mu je Ipoznati pedagog Ivan Filipović. Razišli su se, jer Paškal Vuičić nije bio pristaša Ilira, politike i stranačja. Bavio se isključivo Crkvom. Ostala je predaja o njegovom strahu da će Bosna u ….. grcati. Novincijat u Fojnici 1841., filozofija u Mađarskoj, teologija i povijest u Italiji. U svojoj 32-oj godini života posvećen za biskupa u Veneciji. Gvardijan crkve San Francesco alla Vigna kreće na put rijetko viđenih biografija za jednog crkvenog slugu. Njegova poniznost i asketizam doći će ga *glave* Osobnog prijatelja MaksimilijanaHagsburškog, kasnije proglašenog kraljem Meksika, podržava u odluci o kupnji Lokruma i izgradnji kapelice. Pohvaljuje ga za gradnju vile Miramar i vrtove njene. Ima li njegova ljubav za botanikom udjela u vrtovima Lokruma, jer znamo da je zapisao mnoštvo ljekovitog bilja pa i bilje Imotskoga. Sve sakupljeno, opisano, nacrtano ustupio je Bogoslavu Šuleku za *Jugoslavenskiimenik bilja* tiskano 1879. Imao je i svoju ljekarušu. U tančine zapisuje kako liječiti ljude, životinje i sačuvati vino. Gdje li je? Odlazi vršiti misionarsku dužnost u Pulatu (Albanija). Vatikan ga premješta u Aleksandriju, a fra Čurčija stiže u Albaniju. Kada ga zbog jako složene situacije i razdora međ svećenstvom vraćaju u Bosnu, najprije odbija, ali je kasnije ponizno prihvatio službu. Znao je što tamo može očekivati. Fra Čurčija odlazi zamijeniti ga u Aleksandriju. Dakle početak gradnje Sueza u svojstvu papinskog nuncija posvećuje biskup fra Paškal Vuičić, a otvaranje Sueza biskup Čurčija. Ovaj potonji ima opisano svoje djelovanje i arhiv, neka mu je grob more, a Vuičića nigdje ili malo. Čovjeka koji je na gradnju Sueza doveo preko 3000 tisuće naših ljudi. Bio učitelj djece francuske kolonije graditelja i inženjera, obiteljski prijatelj sa Ferdinandom Lessepsom. Veliki Paškal traži škole i domove za djevojčice i dječake Afrike, otvara sirotišta i hospicije. Veliko bi milosrđe njegovo. Vodi tešku borbu za spas ljudi pred kolerom, putuje u Veneciju, Rim,Pariz i moli da se učini nešto za pomoć Africi. Odlikovan u Parizu od njihova zavoda. Proglašen patricijem Rima. Pisao je molbe i upućivao apele župama Bosne i šire, molio Vatikan za pomoć u dijeljenju oprosta i ispovjedima mnoštvu ljudi iz naših krajeva. Njemu možemo pripisati i prvog svećenika misionara zaduženog za vjerski život radnika na privremenom radu van domovine. Bio je to bosanski franjevac Ilija Tvrtković – Škorić. Piše Vuičić, traži subraću za ispomoć. Nije bio uslišan. Ono što znamo je kako je nekolicinadošla u Aleksandriju, a njegova braća Pavao i Matej putuju čak tri puta njemu za pripomoć. I o njima arhive pričaju. Barska biskupija i Kotor, Rama Šćit i Sutjeska. Vraća se Paškal 1861. u Brestovsko, prima pisma upozorenja na stanje u Bosni i želju biskupa iz Đakova pridružiti Bosansku biskupiju Slavoniji. Strossmayer pritišće, otvoreno pokazuje svoju netrpeljivost prema Vuičiću, ali Paškal ponizno i potpuno predano Bogu vrlo uljudno odgovara. Teške riječi prima, dva puta paljen u biskupiji ne predaje se i vjeruje Vatikanu, ali oni na kraju pod pritiskom Monarhije opozvaše ono usmeno promaknuća u nadbiskupa, a u Bosnu dolazi biskup Stadler. Tužno vrijeme patnje i izoliranosti, ostavljenosti. Paškal doživljava lagani moždani udar, duboko nesretan, izgubljen odluči se povući u Livno, a iz njega u Imotski na rodnu grudu. Vrijeme provodi prevodeći, podučavajući, sortirajući ostavinu i pišući oporuku. Intenzivno se druži sa osobnim liječnikom dr. Augustinom Bitangom. Ostavio je on u Bosni preko četrdeset novih crkvi, neke obilato darujući vlastitim sredstvima. Nekoliko ukrašenih vrijednostima naručenim iz Francuske o njegovom trošku. Tim više je nastojao vratiti Bosni relikvijare i vrijednosti, slike i ostale dragocjenosti koje je Strossmayer prikupio za vlastitu zbirku.Imamo i zapis o predaji dragocijenosti Đakovu na čuvanje do oslobođenja od Turaka. Otvorio je oko tridesetak škola i poklonio za školovanje sjemeništaraca 33 000 forinti vlastitog novca. Otvara sirotišta, u Banja Luci i Derventi su među zadnjima. Kolikima je samo time pomogao, udomio djecu neizvjesne sudbine. Iz Zagreba je doveo sestre milosrdnice u Sarajevo, Derventu, Banja luku, Dolac i Livno. Ni to mu ne priznaše. On nije zaboravio naznačiti kako jezačetnik ideje biskup fra Marijan Šunjić kojega smrt prerana omete u toj plemenitoj nakani. Paškal prognan ostavlja 50 000 forinti za gradnje sirotišta u Bosni, a sve to pripisuje se Stadleru. Zaboravljeno je kako je dao vlastiti novac za gradnju crkve i samostana u Visokom. Poznat je po zamjerci Trapistima kako umjesto sirotišta grade velebno zdanje u Busovači, čije vjernike uvjeravaju da su neovisni o Biskupu. Vrlo interesantna građa sačuvana, kao i podatak kako im on osobno posuđuje 51 forintu za kaparu pri kupnji imanja. Tek sramežljivo fra Gavranić ispravlja netočne navode. Ovu etapu *rušenja* Paškala opisujem u knjizi. Bolna građa. On njima kako su političari i trgovci, a oni njemu…. Strossmayer Paškala nazva biskup pučanin i niš koristi (prepiska s Račkim) Za to vrijeme Paškala viđaju sa radnicima kakopomaže pri gradnji crkve, pa i one sv.Antuna u Sarajevu. Ostavio je Stadleru 90 000 forinti za katedralu. Nigdje slova, tek fra Ignacije nešto piše. Kako tužna blistava biografija. Zadužio te je Bosno i u tebi je srce ostavio – fra Ignacije Gavranić napisa. Strossmayer otvoreno pokazuje netrpeljivost, krivo ga optužuje da on pomaže svoju obitelji, prisvaja novce pa mu Monarhija uskrati pomoć. Navode kako asketski žive, pa mu novci ne trebaju. Za to vrijeme Vuičići su veleposjednici od 1745. Godine. Paškal Vuičić je djelovao pod odmazdama turskim, a ovi ga nasljeđuju pod upravom Austrougarske. Razliku znamo, a i posljedice. Brestovsko mu spališe do temelja, jedva je živu glavu spasio. U Sarajevu još i gore, a izgoriše i Vuičića kuće na Glavici. Razvidno iz njegovih milodara nije mu smetalo klevetanje. Doveo je i majstore iz Imotskoga poznate po vještinama gradnje u kamenu. Biskupsku odoru je rijetko nosio, ali habit uvijek. Bože koliko je propatio. Na čast i slavu mu strpljivost i vjera. Dokazuje da je oprost božanski dar. Ponizno Bogu predan, nije li to odlika katolika. On otrpješe puno, jer politika nije bila sfera njegova interesa, već neovisna o Đakovu Bosna mu Srebrena. Za to je imao potporu mnogih bosanskih franjevaca. Pri okupaciji Bosne izmjene u vlasti, ali i one nimalo prihvatljive nit puku, niti crkvi, tek nekim klericima. Teško je bilo u ujedinjenoj Iliriji sve do pred koje desetljeće braniti istine, zato su neki htjeli……… Fra Paškal je pokopan u sjeverni dio fratarskog groba u Džombuši. Veliki gvardijan sv Franje u Imotskom, fra Mijo Kotoraš uresi mu grob 1904. prelijepim mramornim spomenikom. U troškovima sudjeluje Provincija Bosne Srebrene, Provincija Presv. Otkupitelja, Hercegovačka provincija Uznesenja Marijina, Crkovinarstvo Imotskoga, samostan imotski I još nekolicina. Detaljnije u knjizi. Fra Vjeko Vrčić nakon ulaska u grob, kako sam piše, da vidi u kojem stanju su ostaci pokojnika, odlučuje se za premještanje njegovih zemaljskih ostataka u hodnik s južne strane crkve. Odluku donosi kako ga mi ne bi zaboravili na groblju. Podrobnije u knjizi. Ostavština fra Paškala Vuičića je ogromna i vrijedna. Imotski moj, ovaj sin i tebe zaduži i u tebi spokoj potraži. Znamo li tko je? Lector generalis – predavač filozofije, povijesti i crkvenog prava u Veneciji, voljeni gvardijan San Francesca Alla Vigna, Definitor franjevačkih provincija Svetog Ante u Veneciji, biskup Pulata (Albanija), Naslovni biskup Antifalentski. Apostolski vikar i apostolski delegat Egipta I Arabije. Apostolski vizitator centralne Afrike. Počasni predsjednik *Afričkog zavoda u Parizu* Vitez i komandator groba u Jeruzalemu. Asistent papina prijestolja, PatricijRima i posljednji vikar Bosne. Dodajmo ovome i posljednji svećenik iz roda Vuičića, jer njih ima, ali školovanje njihovo ………Upalimo plamen ljubavi uz počivalište njegovo. Učinimo to kako to učiniše i oni koji iz Dobretića navrate na grobu mu svijeću zapaliti kao i pretku njegovu knezu Dobreti i dan danas. Čuvaju ga kao svetinju pod starom lipom. Dragi moji Imoćani u mrtvarniku Venecije stoji Pasquale Dobreta Vuicic da Imotschi, a mi? Knjiga o ovom vrlom sinu iz plemena majke moje ima temeljit opis i dovoljno fusnota za buduće *rudare* po arhivima. Ima i jedan obiteljski recept. Naš Paškal je bio …..Vrijedan svakog truda! Umro od tifusa u noći sa 17. na 18. ožujka 1888. godine. Svoju umornu dušu prepusti Stvoritelju i ode skromno, ispraćen batom zvona u krilo Gospe od Anđela.

Čuvali nam te anđeli nebeski, a Gospodin udijelio duši tvojoj pokoj i rajski mir.

Počivaj u miru!

Mercedes Ceda Marinković

U ovom sažetom tekstu prvi put se objavljuju objedinjeni tekstovi vezani za život i djelovanje velikog imotskog sina, biskupa fra Paškala Vuičića.

Sa nestrpljenjem iščekujemo promociju i izdavanje knjige o velikom biskupu