Antun Tonći Mostarčić (1903.-1944.)

mostarčić_ntonči mostarčić_n

Dana, 24. listopada 2019. godine navršilo se 75 godina od pokolja na otočiću Daksi. Nakon ulaska partizanskih postrojba u Dubrovnik, partizani su u listopadu 1944. na otočiću Daksi likvidirali  53-icu uglednih dubrovačkih građana, intelektualaca i svećenika bez ikakvog suđenja. Među njima je bio Imoćanin akademski slikar Antun Tonći Mostarčić, sin Ivana i Mande Borić, rođen 2. lipnja 1903. godine u Imotskom. Tonći Mostarčić živio je u Dubrovniku i radio kao profesor slikarstva u Gimnaziji. Kako je bio i vrstan glazbenik na violini Mostarčić je tijekom studija na Akademiji tako zarađivao za život, a pisao je i dnevnik pa je na jednom mjestu napisao:”…Jučer sam za ručak imao samo komad kruha. Danas ću imati isto. Međutim moja želja da ustrajem i završim školovanje, jača je od svih nedaća koje me prate iz dana u dan…”Po završetku školovanja dolazi u Imotski gdje počima raditi kao nastavnik crtanja. Iz toga doba sačuvana je nekolicina njegovih radova uglavnom s temama imotskih veduta koje je radio uljem na platnu. Iskazuje se kao dobar pejzažista  bogate kolorističke palete. Akvarele najviše radi u svojim posljednjim godinama života u Dubrovniku, njegovim intimno najuspješnijim godinama koje je provodio u krugu obitelji. Slikao je motive Dubrovnika, među njima nekoliko zapaženih akvarela u motivima otočića Dakse ne sluteći kako mu je taj otočić sudbinski predodređen. Na akvarelu “Pogled na Daksu”  bira znalački nijanse zlatno-žuto-smeđih tonova koji odgovaraju jednom ljetnom danu u smiraj. Oko njegovih stijena koje se zrcale u moru, poput aure širi se svijetlo zalazećeg sunca. Otočić se doimlje istovremeno i stvarno i nematerijalno, a tome dojmu doprinosi jedna fizički gotovo opipljiva tišina  koja dominira slikom. Sa portretima, osobito njegovim autoportretom  (na fotografiji) dosiže razinu naših vrsnih portretista. Oženio se za  Dubrovčanku Katinu Katarinu Radovan i otac je kćeri jedinice Magdalene (1940.) udane za Martina Kovačevića. Prije smaknuća na Daksi osuđenici su izrazili želju da mogu zapjevati “Tebe Boga hvalimo” i “Do nebesa nek se ori” riječi koje je napisao isusovac o. Petar Perica koji je zajedno s njima strijeljan u noći 24. listopada 1944. godine. Žrtve sa otočića Dakse napokon su dostojno pokopane 19. lipnja 2010. godine na groblju Boninovo u Dubrovniku. 

Akvarele na fotografijama, rad Tonća Mostarčića iz 1935. slikar je poklonio svojoj  velikoj mladenačkoj ljubavi, prijateljici Maši Franceschi. 

Dio teksta preuzet je iz kataloga tiskanog  povodom  izložbe  posvećene Tonću Mostarčiću koju je postavila Snježana Tonković  u kolovozu 1999. godine upriličene kao promemorija i spomen na 55 godišnjicu slikarove smrti u Narodnom učilištu Imotski. Tom prilikom Snježana Tonković je za postavljanje izložbe donijela iz Dubrovnika 17-18 Mostarčićevih slika.