Hajduk je po definiciji odmetnik, dakle čovjek koji se odmetnuo od zakonite vlasti te se bavi pljačkom i od toga živi. Međutim, za vrijeme mletačko-turskih sukoba hajduk dobiva drugačije značenje, jer on napada uglavnom turske trgovce, age, begove i njihova imanja pa u očima naroda postaje junak. Njega se slavi, časti i poštuje, o njemu se pjesme pjevaju.
Jedan od najžešćih ratova između Venecije i Turske, Kandijski rat, trajao je od 1645. do 1669. godine i nanio ogromne štete upravo dalmatinskome puku. Među najistaknutijim borcima protiv Turaka bili su upravo hajduci, a Imoćanin Petar Mrkonjić rodom iz Slivna, jedan je od najistaknutijih. Više je puta u bitkama ranjavan, a o njegovim junačkim djelima spjevane su mnoge narodne pjesme. Tako dr. Mijo Milas navodi podatak da je do sada nađeno oko 100 takovih pjesama. Međutim, turskim osvajanjem Slivna Petar Mrkonjić je prislijen napustiti svoje rodno mjesto pa se privremeno naseljava u Sumartin.
Pred početak Kandijskog rata “posred prološkog jezera u Imotskoj krajini na pustošnom ostrvu bijaše franovački samostan, kako navodi ot. Stipan Zlatović, a gvardijan ovog samostana je fra Petar Kumbat. Naslutivši ratnu opasnost on s dijelom naroda i svojom subraćom bježi u Makarsku, a kada Turci zaposjedavaju tvrđavu u Zadvarju i na taj način otvaraju sebi put prema Primorju ”… u u obćoi bježaniji franovci pograbiše, što mogoše poniti… ukrcaše se u svoj brod na Mandraču i prevezoše na vrh Brača, Jedan dio puka nehtjede ih ostaviti… ter s njima se smjestiše u pustošnu valu … novo mjesto nazvaše Sv. Martin.”
Novo naselje je napredovalo, a 1665. godine fra Petar Kumbat započeo je voditi i prvu matičnu knjigu Sumartina.
Zanimljivo je da se prvi zapis u ovoj knjizi, zapisan na bosančici, odnosi uparavo na Petra Mrkonjića.
Na 1665. Setembro na 29. Ja fra Petar Kumbat karstih Katu kćer Petra Markonjića iz Vardola i njegove prave žene Barbare. Bi kuma Lucija Ribarević, u svetom Martinu na Vrh Brača.
Eto tako su se dva poznata Imoćanina, gonjena ratnim nevoljama, našla u Sumartinu povezana prvim zapisom u prvoj matičnoj knjizi Sumartina.Tekst napisala Antonjeta Baškarad Jutronić
Pred početak Kandijskog rata “posred prološkog jezera u Imotskoj krajini na pustošnom ostrvu bijaše franovački samostan, kako navodi ot. Stipan Zlatović, a gvardijan ovog samostana je fra Petar Kumbat. Naslutivši ratnu opasnost on s dijelom naroda i svojom subraćom bježi u Makarsku, a kada Turci zaposjedavaju tvrđavu u Zadvarju i na taj način otvaraju sebi put prema Primorju ”… u u obćoi bježaniji franovci pograbiše, što mogoše poniti… ukrcaše se u svoj brod na Mandraču i prevezoše na vrh Brača, Jedan dio puka nehtjede ih ostaviti… ter s njima se smjestiše u pustošnu valu … novo mjesto nazvaše Sv. Martin.”
Novo naselje je napredovalo, a 1665. godine fra Petar Kumbat započeo je voditi i prvu matičnu knjigu Sumartina.
Zanimljivo je da se prvi zapis u ovoj knjizi, zapisan na bosančici, odnosi uparavo na Petra Mrkonjića.
Na 1665. Setembro na 29. Ja fra Petar Kumbat karstih Katu kćer Petra Markonjića iz Vardola i njegove prave žene Barbare. Bi kuma Lucija Ribarević, u svetom Martinu na Vrh Brača.
Eto tako su se dva poznata Imoćanina, gonjena ratnim nevoljama, našla u Sumartinu povezana prvim zapisom u prvoj matičnoj knjizi Sumartina.Tekst napisala Antonjeta Baškarad Jutronić
Harambaša Petar Mrkonjić, rad Augustina Age Kujundžića